Prema pravilima zdravog razuma na kojima se ova Konvencija temelji definiraju se neke i ne sve obveze, dužnosti i prava muškarca i žene kao i obveze i zadaće koje muškarac i žena imaju. Termin „muškarac“ odnosi se na osobu muškog spola koja je od samog rođenja po svojoj naravi definirana kao muškarac i čija se kasnija narav izriče jezičnim izrazima poput dječak, sin, otac, djed, pradjed, čukundjed, stric, ujak, tetak, bratić, amidžić, dajidžić, ljubavnik, mladić, momak, jaran, haver, maher, majstor, frajer, bankar, liječnik, vojnik, sportaš, političar, predsjednik, car, kralj. Za razliku od muškarca, osoba suprotnog spola, odnosno, termin žena definira se također po svojoj naravi od samog rođenja kao žena čija se kasnija narav izriče izrazima poput kćer, djevojčica, majka, baka, prabaka, čukunbaka, strina, ujna (dajinica), tetka, tetična, sestrična, bratična, amidžična, ljubavnica, djevojka, najbolja prijateljica (drugarica), jaranica, haverica, maherica, liječnica, sportašica, političarka, predsjednica, kraljica, carica, smisao i svrha muških svađi, prijepora, sukoba, pa i ratova i fizičkih obračuna.
Termin „rod“ se može koristiti za muškarca odnosno ženu, tek nakon što se Ustavom i pozitivnim zakonima zemlje ukinu sve jezične prepreke, odnosno nakon što se za jezične izraze u svakodnevnoj upotrebi u selu, gradu i cijeloj državi koji se odnose na muškarca i ženu poput strina, balduza, tetka, majka, otac, sin, kćer, i slične uvedu neutralni jezični izrazi poput roditelj jedan, rodica dva, rođak tri, dijete četiri. U tu svrhu potrebna je promjena cjelokupnog jezičnog naslijeđa jedne države, naroda ili grupe naroda koji govore ili još uvijek koriste retrogradne, zaostale, mračnjačke i arhaične izraze poput uzvika ženskom djetetu kćeri ili muškom djetetu sine.
Potrebna je izrada novih jezičnih gramatika i prijevoda svakodnevnih jezičnih izraza zaostalih muškaraca i žena. S obzirom da postoje obitelji s dvoje i više djece, Konvencija predlaže da se svako dijete označi brojem prema datumu rođenja tako da se onda bez zabune može pozvati dijete broj četiri da ode u kupovinu jer u slučaju obitelji s četvero ili više djece zapovijed poput: ”Dijete, otiđi u trgovinu”, može izazvati zbunjenost i konfuzno ponašanje i nepotreban trošak. Brojčano obilježavanje djece će se morati dodatno dorađivati zbog vrtića, osnovnih i srednjih škola da ne bi došlo do zabune kada nastavnik prozove dijete broj pet da odgovara da ne bi ustao cijeli razred. Tu se prepušta državnim zakonima i Ustavu da riješe praktične probleme oko ovakvih mogućih pojava i država će osnovati Povjerenstvo koje će nadzirati praktična rješenja ovog problema u vrtićima, osnovnim i srednjim školama i na fakultetima.
Konvencija se ne bavi ekonomskim pitanjima kako povećati porodiljsku naknadu trudnicama niti kako zaštiti trudnice i njihova radna mjesta i kako im osigurati plaću tijekom porodiljskog, jer Konvencija smatra da ta pitanja ne ulaze u meritum stvari o kojima se ovdje govori jer je temeljna zadaća Konvencije čisto ideološka.
Također, Konvencija se ne bavi pitanjima korupcije, zapošljavanja preko veza, propadanjem firmi i odlaskom mladih koja jednako pogađaju i muškarce i žene i njihovu djecu i njihove obitelji, nego je njezina namjera i zadaća ideološka, stoga ekonomska pitanja o zaštiti muškaraca i žena na poslu, briga o visini mirovina, briga o zdravstvu i listama čekanja nisu predmet i sadržaj ove Konvencije s obzirom da termin rod i uvođenje roda sa ovim pitanjima zaista i nema nikakve veze, stoga Konvencija i ne može govoriti o ovim problemima muškaraca i žena, njihove djece i njihovih obitelji.
Međutim, ostaje ustavna obveza svake države i naroda i poreskog obveznika financirati od svojih novaca i plaćenih poreza preko odbijanja i smanjivanja plaća, mirovina, porodiljskih naknada financirati tiskanje rječnika, knjiga, djelovanje onih nevladinih udruga koje se isključivo sastoje od predsjednika koji je ujedno i blagajnik jer je prema Konvenciji temeljni problem današnjeg svijeta kako ubuduće bez problema i na tečnom domaćem jeziku balduzu zvati rodica jedan, strinu rodica tri, oca roditelj pet, sina dijete četiri.
Konvencija, s obzirom da nema zakonsku snagu, svejedno preporučuje predsjednicima i blagajnicima nevladinih udruga koje se bave ideološkim i svjetonazorskim pitanjima da ne sudjeluju u štrajkovima radnika, napose u štrajkovima radnica koje su ili ostale bez posla kod privatnika ili jer nemaju mirovinu zato što im nije uvezan radni staž. Konvencija se ne bavi ekonomskim problemima i stoga nevladine udruge uglavnom također nemaju tu obvezu.
Muškarac, s obzirom na svoju narav, ima raznolike obveze prema sebi kao muškarcu. Neke njegove obveze i dužnosti su svakodnevne dok su neke obveze mjesečne, godišnje. Neke njegove obveze su kratkotrajne neke su dugotrajne. Konvencija ne može ovdje iscrpno nabrojiti sve obveze muškarca nego samo neke. Komisija je svjesna da muškarac nije uvijek poštivao te obveze i dužnosti, stoga ova Konvencija ide u smjeru radije podsvješćivanja obveza i dužnosti koje ima.
Jedna od prvih obveza muškarca je poštivanje roditelja, oca i majke. To je jedna od dugotrajnih obveza koja je na prvom mjestu uključuje zahvalnost, poslušnost, a kada odraste poštovanje i kad roditelji ostare obzirnost i strpljivost. Odnosom prema ocu i majci muškarac izgrađuje samog sebe, odnosno, ova točka spada u odnos prema samom sebi. Konvencija je svjesna kako problemi na ovom području u dobroj mjeri uzrokuju probleme koje muškarac kasnije ima sa sobom i svojim identitetom. Ova obveza se također odnosi i na braću i sestre, starije ljude, ljude koji su potrebni pomoći. Na ovaj način muškarac sebe izgrađuje i stvara o sebi pozitivnu sliku. Konvencija ovu obvezu definira kao dugotrajnu. Od svakodnevnih obveza muškarca Konvencija preporuča redovitu brigu o higijeni, urednost, točnost, marljivost, savjesnost u poslu i požrtvovnost i plemenitost u odnosu prema radnim kolegama. U svakodnevne obveze muškarca spadaju također točnost, čuvanje zadane riječi, čuvanje dobrog glasa svojih prijatelja, poznanika i članova obitelji.
U druge obveze muškarca Konvencija nabraja psihološko utemeljenje muškog identiteta koje se manifestiraju kroz aktivnosti koje su tipično muške. Među tim aktivnostima se nalaze i posjete nogometnim stadionima, odlazak u vojsku, rad na bauštelama na visokim temperaturama posebno kada se radi o teškim građevinskim radovima kao što je postavljanje asfalta, zidanje, malterisanje, rad u željezari i slično. Konvencija ne preporučuje da kod izvođenja radova na zgradi od maksimalno pet katova više od 70% radnika budu žene, ali nije zabranjeno da žena bude arhitekt projekta izgradnje, niti zabranjuje da žena bude vlasnik građevinske firme koja izvodi radove.
Naravno, Konvencija se ne bavi pitanjem samog natječaja za izvođača radova niti pitanjem je li natječaj namješten prije nego li je raspisan. Iz ovoga Konvencija izvodi pozitivni zakonski princip kako u principu teške građevinske radove mogu izvoditi uglavnom muškarci dok se ženama prepušta onaj važniji dio radova, a to su izrada projekta i kompletne projektne dokumentacije kao i vođenje računovodstva kod isplate plaća i potrošnje građevinskog materijala. Naravno, Konvencija očekuje da će svi biti plaćeni za svoj posao u skladu s radnim mjestom. Komisija stoga preporuča da teške radove izvode muškarci u bilo kojem obliku ili segmentu.
S obzirom da na bitni dio života spada vrijeme kvalitetnog odmora, Konvencija preporučuje kako muškarac treba imati barem jedan hobi ili zabavu uz profesionalni posao koji obavlja. Tu mogu biti različiti elementi kao što su gledanja sportskih prijenosa preko medija, tu i tamo izlazak s muškim društvom bilo u kavanu, bilo planinarenje, bilo splavarenje, pecanje ili neki drugi hobi koji okuplja samo muškarce.
S obzirom da Konvencija prepoznaje obitelj kao temeljnu stanicu društva, Konvencija preporuča da muškarac pristojno i galantno pristupa ženi tijekom uspostave komunikacije. Konvencija preporučuje tradicionalne stavove i geste pristojnosti kao što su uljudno otvaranje i zatvaranje vrata, pristojno ophođenje i pozdravljanje, kod upotrebe jezične komunikacije Konvencija također preporuča tradicionalne izraze poput žena je lijepa, žena je privlačna, žena je osoba, žena ima dostojanstvo, žena zaslužuje poštovanje, žena je krhko biće i potrebna joj je zaštita i sigurnost. U iznimnim slučajevima ako se žena osjeti uvrijeđenom gore navedenim izrazima, muškarac može prestati s komunikacijom. Naravno, jer je Konvencija univerzalni dokument, pojedinačni slučajevi će se obraditi u okvirima pozitivnih zakona i Ustava dotične zemlje i to samo u onim slučajevima gdje žena izričito podnese kaznenu prijavu protiv muškarca jer joj je rekao da je lijepa, privlačna, posjeduje osobno dostojanstvo, ima karizmu, zaslužuje poštovanje.
Konvencija traži od zemalja da na svaki mogući način sankcioniraju krkanluk i ulete ženama i djevojkama koji su po svojoj naravi nerazumljivi i diskriminirajući a najčešće se događaju u zadimljenim kavanama, diskoklubovima, za volanom, na ulici, na nekim sportskim manifestacijama kao što je ženski tenis, ženska odbojka, ženski nogomet, ženski rukomet i slično. Konvencija prepušta zakonodavstvima pojedinih zemalja da pobliže urede ova područja.
Muškarac što se tiče „roda“ nije ništa drugo nego opet muškarac. Njegova društvena uloga može se nazvati socijalnom u smislu društvene uloge poput bauštelac, majstor, irget, taksist, trgovac, konobar, bankar, liječnik i slično. Konvencija prepoznaje specifičnost jezika svake zemlje koja u svom zakonodavstvu upotrebom jezičnih termina prepoznaje društvenu ulogu muškarca koja sama po sebi ne pripada isključivo njemu, osim kada je riječ o radovima gore navedenim tako da u tom smislu za žena ne treba obavljati društvenu ulogu bauštelke, irgetice, a i sam jezik većine zemalja ne poznaje društvenu ulogu žene u teškim građevinskim radovima s tim da prepoznaje i Konvencija potiče žene da budu bankarice, liječnice, odvjetnice i u tom smislu ostvare svoju ulogu u društvu.
U susretu sa tzv. fluidnim identitetima, u susretu s onima koji se ne deklariraju niti kao muškarci niti kao žene, muškarac nema obvezu prestati biti muškarac, otac, sin, odnosno Konvencija potiče zemlje potpisnice da se muškarca kao ljudsku osobu zaštiti prije svega kao vrstu koja polako izumire, a isto tako i ženu. S obzirom na njihovu ugroženost i moguće ideološko istrjebljenje, Konvencija po naputku Komisije za Zdrav Razum ističe obvezu svih zemalja koje eventualno ratificiraju ovu Konvenciju da imaju voditi posebnu brigu o muškarcima i ženama kao ugroženim vrstama, a to se posebno odnosi na promicanje pozitivne pronatalitetne politike s obzirom da kod fluidnih identiteta pitanje politike nataliteta nije još uvijek adekvatno riješeno iz razloga što ne postoji obzirom na fluidnost jedan temeljni dogovor unutar stranaka i udruga fluidnosti žele li ili ne žele provoditi politiku nataliteta i na koji način s obzirom da se ne bave pitanjima ekonomije.
U ovom kontekstu Konvenciju posebno zabrinjava ekonomski aspekt fluidnog identiteta s obzirom da u velikom broju zemalja na koje se ova Konvencija odnosi broj onih koji rade i onih koji su u mirovini se u zadnjih nekoliko desetljeća promijenio jer jedan aktivni radnik radi u prosjeku za dva ili više umirovljenih. Unatoč naporima Komisije da dobije odgovore od nekih nevladinih udruga o ovom velikom problemu, nažalost nijedna nevladina udruga koja se bavi ideološkim pitanjima treba li se muškarac zvati muškarac, a žena, žena nije ponudila nijedno suvislo rješenje ovog problema.
Nekoliko udruga se javilo s dopisom da se dio novaca koji je predviđen za njihovo djelovanje u razvoju i promicanju ideoloških pitanja ne smije dati nikome osim njima i da će podignuti građanske tužbe pred nadležnim sudovima ukoliko se novac koji njima treba ići usmjeri na povećanje broja rođenih, zaposlenih, općenito poboljšanju ekonomskog stanja zemlje. Konvencija stoga izražava zabrinutost s obzirom na broj nevladinih udruga i količinu novaca koja im se daje i poziva zemlje koje ratificiraju Konvenciju da pobliže uz pomoć zakonskih odredbi prate potrošnju novaca poreskih obveznika.
Kada je riječ o ženi, Konvencija ističe kako u smislu „roda“ žena ostaje i žena i u susretu s fluidnim identitetima nema obvezu prestati biti žena, kćer, majka, baka, tetka što i jezici u zakonodavstvima zemalja na koje se ovo odnosi prepoznaju. Što se tiče ženine društvene uloge osim teškim građevinskih radova na baušteli, Konvencija smatra da je žena prikladna za obavljanje svakog drugog posla u skladu sa svojom fizičkom građom i psihološkim profilom, stoga i jezici i zakonodavstva zemalja govore o liječnici, odvjetnici, trgovkinji, sportašici, profesorici, znanstvenici, biologinji, kemičarki i slično.
S obzirom na ženinu strukturu, Konvencija ističe kako postoje žene koje zbog različitih fizičkih ili psiholoških uvjeta ne mogu biti majke i napominje kako to ne mijenja zahtjev da se ženi pokazuje dolično poštovanje i obzirnost, a onim ženama koje se odluče biti majke zajedno sa svojim mužem odnosno suprugom, Konvencija iskazuje posebnu zahvalnost jer rođenjem djece najviše doprinose ne samo obnovi obitelji kao temeljne stanice društva, nego i općenito društvenoj i biološkoj obnovi zemalja, država i nacija.
Stoga Konvencija preporuča, imajući u vidu moguće katastrofalne posljedice, da se dio novaca koje dobiju nevladine udruge koje se bave pitanjima fluidnosti identiteta preusmjeri u ona ministarstva zemalja koja se bave zaštitom žene na radu, povećanjem porodiljskih naknada za samohrane majke i očeve kao i za obitelji sa troje i više djece ako takvih još uvijek ima, da se u onim područjima gdje je pad nataliteta alarmantan pokuša otvaranjem novih radnih mjesta muškarce i žene i njihove obitelji zadržati i ohrabriti, da se općenito pokaže veća ekonomska senzibilnost prema muškarcima, ženama i njihovim obiteljima.
Konvencija je svjesna da ovakav prijedlog uzrokuje smjene vlada i državnika, pa jedino što može jest preporučiti ovu inicijativu svjesna da šefovi vlada i država nisu spremni na ovako radikalne korake, ali s određenom nadom gleda na one vlade i države koje su dio sredstava nevladinih udruga preusmjerili na natalitetni i ekonomski oporavak obitelji i vlastite zemlje, stoga Konvencija zaključuje da nije nemoguće.
Zaključno, svjesna da u ovoj preambuli mnoge stvari nisu rečene i još toga treba dodati, uraditi i domisliti, Konvencija se uglavnom oslanja na zdrav razum onih koji se još uvijek deklariraju kao muškarci i žene, sinovi i kćeri, tetke, balduze, daidže i amidže u svojim obiteljskim i rodbinskim odnosima i onih koji smatraju možda da i ženi ne bi bilo teško postavljati asfalt na baušteli svaki dan tri mjeseca po dvanaest sati, ali koji radije razmišljaju da se žena treba školovati i ulagati u sebe jer nam treba kvalitetnih, liječnica, profesorica, političarki, književnica i pjesnikinja i posebno požrtvovnih očeva i majki koje će svijetu i čovječanstvu darovati nove muškarce i žene.
U Sarajevu, 9. 4. 2018.
O. J.
