O malodušnosti

Postoje boli s kojima možemo živjeti. Nije onako kako bismo željeli, ali nije ni teško. Kao kada smo malo prehlađeni. Nije ugodno, ali se može. Ili kad nas malo boli zub. Nije prejako. Podnošljivo je. Bol smeta, ali ne smeta u obavljanju svakodnevnog posla. Prije ili kasnije ta mala neznatna bol postat će smetnja i tražit ćemo adekvatno rješenje.

Kada govorimo o bolima koje su neznatne i podnošljive, među njih možemo ubrojiti i malodušnost. Riječ sugerira da je riječ o tome kako imamo malo duše, malo duha, malo vjere, malo snage. Malodušnost je tiha i neznatna bol. Blaga prehlada koja zahvati dušu. Duša i dalje živi normalno i radi sve što treba. Ipak duša osjeća prisutnost tupe i neznatne boli u sebi. Kao što osjećamo podnošljivu bol kod nejake zubobolje tako i kod malodušnosti osjećamo nejake bolove koji nas opterećuju. Kod malodušnosti duša je još uvijek zdrava kao što je kod blage prehlade cijeli organizam još uvijek zdrav. Malodušnost počinje smetati kao i svaka nejaka bol. Jedno vrijeme možemo tolerirati i podnositi prehladu, zubobolju i sve raditi kao da se ništa ne događa. Ali nas dugotrajna zubobolja iscrpi, oslabi nam san, oslabi nam apetit, izvlači nam živce makar bila podnošljiva. Nismo naviknuti na dugotrajnu bol makar je i jedva osjećali. I malodušnost možemo sebi tolerirati jedno vrijeme. Trudimo se da je ne primijetimo, nastojimo je ignorirati kad god možemo. Međutim, malodušnost nam počinje s vremenom smetati. Ona polako i strpljivo iscrpljuje našu radost, naš entuzijazam, naš životni elan i životnu energiju.

Malodušnost je poput ispijanja svega pozitivnog iz duše pomoću slamke i to kap po kap. Malodušnost nam ovdje oduzme kap radosti, ondje nam oduzme kap elana, tamo nam oduzme kap entuzijazma, oduzme nam i pokoju kap vjere u sebe i naše sposobnosti i mogućnosti. Malodušnost se često izražava riječima ne mogu i prije nego smo pokušali nešto učiniti. Malodušnost hoće da unaprijed odustanemo od najmanjeg mogućeg napora da sebe usrećimo i sebi pružimo radost. Malodušnost hoće da nas uvjeri da nas nikakva sitnica neće usrećiti, ali niti neka velika stvar. Malodušnost isto reagira i kada nam netko radosno pruži zagrljaj i kada nam se netko potpuno preda. Na oba ova dara malodušnost odgovara s jednim monotonim i dosadnim reagiranjem kao da se ništa nije dogodilo. Malodušnost možemo zato nazvati svejednost, stanjem u kojem se ničemu istinski ne radujemo niti nas išta usrećuje.

Malodušnost svemu nalazi mane i zamjerke. Malodušnost je svadljiva, ali ne bučno i glasno. Malodušnost se s nama prepire tiho ali uporno i stalno tjera svoje poput blage prehlade koja ne popušta. Zašto ti ovo treba, zar stvarno misliš da ti to možeš, pa i ako možeš, što ćeš novo vidjeti, zar misliš da su tvoje sposobnosti dovoljne da to postigneš, zašto ne bi ostali u stanju u kojem jesmo, zar misliš da si bolji od drugih, zašto misliš da ćeš svojom kreativnošću nešto postići, tvoje sposobnosti i mogućnosti su preslabe, zašto bismo pokušali napraviti više od sebe i od svog vlastitog života… Sve su ovo riječi koje malodušnost izgovara na uho naše duše i truje je slabeći njezinu moć i snagu da u nama pokreće interes, kreativnost i entuzijazam za novo.

Ponekad čovjek ne zna da je malodušan. Osjeća se umorno, ne može ništa, umanjuje svoje sposobnosti i kreativne mogućnosti, ne vjeruje da u budućnosti može postići nešto više, odustaje prije nego i pokuša, izgovara se upirući u druge da ne bi ništa morao barem pokušati promijeniti.

Ali kao što je nejaka zubobolja ili blaga prehlada nešto što boli mene i ne može boljeti drugoga, tako i moja malodušnost ne može boljeti tuđu dušu nego moju. I moja malodušnost može utjecati na radost i sreću drugih kao što moja blaga prehlada može prijeći na drugoga i kao što moja zubobolja može pokvariti moje dobro raspoloženje i ja mogu pokvariti raspoloženje onih koji su sa mnom.

Sve boli prije ili kasnije moraju se pokušati pobijediti, htjeli mi to ili ne. Blaga prehlada može prerasti u ozbiljne zdravstvene probleme kao i nejaka zubobolja. I jedna i druga bol su znak da nešto nije u redu s našim organizmom, s našim tijelom. Malodušnost može prerasti u teže duhovno stanje apatije i ravnodušnosti. Prisutnost malodušnosti u našem životu upućuje na to da naša duša nije zdrava i nije dobro.

I moguće su i teže posljedice malodušnosti po našu dušu. Od gubitka želje za nečim novim, vjere u vlastite sposobnosti i mogućnosti, do gubitka osjećaja da nas bilo što može obradovati i usrećiti.

U Sarajevu 22. 2. 2020.

O. J.

Izvor (foto): 123rf.com; Copyright: Anna Grigorjeva

RASPOLOŽENJA NAŠA SVAKODNEVNA

Kada bi vas netko upitao što najviše utječe na vaše raspoloženje, odnosno, što vas može učiniti dobro raspoloženim, a što pak pokvariti vaše raspoloženje, zasigurno biste mu mogli nabrojati više stvari koji utječu na vaše raspoloženje. Dakako da su to na prvom mjestu zdravlje, odnos s bliskim ljudima, uspjeh ili neuspjeh na poslu i u drugim područjima života. Sve to ima smisla jer raspoloženja obuhvaćaju i naše tijelo i um. Jednostavno, osjećaje svojeg tijela nije moguće odvojiti od osjećaja svojega uma. Ako smo fizički bolesni, umorni ili nenaspavani, mogli bismo biti razdražljivi i rastreseni. S druge strane, ako smo u depresiji i nalazimo se u začaranom krugu negativnih misli, vjerojatno nećemo fizički biti naročito aktivni. No, vjerojatno nam se svima znalo dogoditi da ustanemo na ”lijevu nogu” pa nas kroz cijeli dan prati loše raspoloženje bez nekog posebnog razloga. Isto tako, ponekad znamo biti dobro raspoloženi a da uopće nemamo nekog vidljivog razloga koji je proizveo takvo stanje. Iako se naša raspoloženja stalno mijenjaju, ponekad se čak u samo par sati od nasmijane i vesele osobe pretvorimo u mrzovoljnu osobu kojoj sve ide na živce, ipak raspoloženje uvelike utječe na kvalitetu našeg života, ali i života ljudi oko nas. Zbog toga pod svaku cijenu želimo ukloniti uzroke lošeg raspoloženja. Tako redovito po internetskim portalima možemo susresti savjete poput: ”Kako u nekoliko koraka popraviti svoje raspoloženje”, ili pak: ”Hrana koja popravlja raspoloženje” i sl.

No, jesmo li se ikad zapitali zašto se raspoloženja ponekad tako brzo izmjenjuju tijekom dana bez nekog posebno vidljivog razloga? Američki psiholog Robert E. Thayer u djelu ”Izvorište svakodnevnih raspoloženja” na temelju višegodišnjih istraživanja donosi prilično zanimljiv odgovor.

Dnevni ritam

Prema Thayeru, dvije osnovne dimenzije iz kojih proizlaze naša raspoloženja su energija i napetost. Depresivnom raspoloženju je svojstvena niska razina energije i visoka razina napetosti, dok optimistično raspoloženje obuhvaća visoku razinu energije i nisku razinu napetosti. Ono što je značajno za ove dvije dimenzije je cirkadijurni ritam, tj. dnevni tijek pojačavanja i slabljenja naših prirodnih tjelesnih i mentalnih energija. Napetost i energija su u dijametralnom odnosu pa slabljenje prirodne energije vodi pojačavanju napetosti koji stvara negativne osjećaje, dakle loše raspoloženje. Thayer je kroz istraživanja došao do podataka da naša energija raste tijekom jutra, a vrhunac doseže oko podneva ili 13 sati. Potom slabi tijekom poslijepodneva da bi u ranim večernjim satima ponovo dosegla nekakav mini-vrhunac nakon čega potpuno opada sve do odlaska na spavanje. Iako osnovni cirkadijurni ritam obuhvaća mnogo individualnih varijacija, za prosječnu osobu najkritičnije doba dana je 16 sati. Tada je energija na vrlo niskom nivou, a napetost vrlo visoka. Thayer to stanje naziva napeti umor. Poslije toga se energija ponovo diže, a između 21 i 23 sata opet slabi. No, pitamo se zbog čega je to toliko važno znati? Već smo na početku istaknuli kako raspoloženja utječu na kvalitetu našeg života. Sad ćemo to pokušati malo jasnije predočiti. Vjerojatno se svima događa da neki problem koji nas muči ne izgleda isto u npr. 2 sata poslije ponoći i u 9 sati ujutro. Upravo je to Thayer proučavao u svojim pokusima. On je pet puta u danu zamolio ljude koji su bili suočeni s nekim velikim osobnim problemom da ocjene kako vide taj problem. Dakako, viđenje problema uvelike je ovisilo o dobu dana. Ovi ispitanici su puno teže doživljavali svoj problem u poslijepodnevnim satima negoli ujutro. Stoga Thayer savjetuje da izbjegavamo razmišljati o svojim problemima kada smo u stanju napetog umora jer tada samo možemo dodatno zakomplicirati stvar. Isto tako, naše misli nas mogu učiniti optimističnijima nego to realnost opravdava kada smo u stanju visoke energije pa i tada trebamo biti pažljivi kakve odluke donosimo i kome što obećavamo. Sve u svemu, izgleda da trenutna razina energije koja se tijekom dana mijenja ne utječe samo na naše raspoloženje nego i na sposobnost našeg rasuđivanja, tj. na ono za što smatramo da ćemo biti (ne)sposobni u budućnosti.

”Jutro je pametnije od večeri”

Sudeći prema Thayerovim istraživanjima, izreka ”Jutro je pametnije od večeri” nije samo obična floskula onih koji pokušavaju pobjeći od problema. Ona izgleda ima svoj temelj te bismo se češće trebali voditi njome. Naravno, svi smo različiti pa prema tome postoje i određene varijacije u dnevnom ritmu. Stoga bismo trebali pažljivo neko vrijeme promatrati kako se naše raspoloženje mijenja tijekom dana te tako postati svjesniji osjetljivih trenutaka kako bismo izbjegli moguće loše životne odluke.

U Mostaru, 9. V. 2019. 

K. L. 

Izvor:

Tom Butler-Bowdon50 klasika psihologije, V.B.Z. d.o.o., Zagreb, 2011.

Izvor (foto): 123rf.com Copyrightximagination

O negativnosti

Negativnost nije loše raspoloženje kada ujutro ustanete i vidite vani kroz prozor kišu, snijeg, maglu, smog jer ste se nadali suncu i vedrom nebu. Vrijeme je promjenjivo. Negativnost nije nervoza kada idete ujutro na posao i ostanete ukliješteni u gužvi zbog semafora, auta, lakše prometne nezgode. Gradski promet je promjenjiv. Negativnost nije ljutnja na šefa i kolege na poslu zbog međusobnih ljudskih i poslovnih odnosa. I šef i kolege na poslu su promjenjivi i oni se mijenjaju kao i vi. Negativnost nije loš odnos s mužem, suprugom, ženom, djecom, obitelji. I oni se s vremenom mijenjaju. Manje-više sve negativno koje iskusite tijekom dana, tjedna, mjeseca, godine nije negativnost jer je stvarnost i ljudi koji vas okružuju promjenjivi i mijenjaju se. Tijekom mjeseca nekoliko dana bit će sunčano i lijepo vrijeme i vaše će se raspoloženje sigurno popraviti. Tijekom godine bit će dana kada neće biti prometne gužve i bez nervoze i brže će te dolaziti na posao. Tijekom radnog vijeka i šef i poslovni kolege će se mijenjati bit će tu i dobrih zajedničkih poslovnih poduhvata i uspjeha. Tijekom cijelog vašeg života i vaš suprug ili supruga, vaša djeca, vaša rodbina mijenjat će se i unositi dobre stvari i dobra raspoloženja u vaš život.

Što je onda negativnost? Negativnost je nepromjenjivi čovjekov stav prema stvarnosti prema kojem sve što se događa i ima dogoditi u sebi nosi oznaku lošeg, čak i ako je u pitanju i nešto dobro. Negativan čovjek kada nakon vremenskih loših dana naiđe sunčan dan, isključivo razmišlja samo o lošem vremenu koje je bilo i ne vidi lijep dan pred sobom. Negativan čovjek kada naiđe na zeleni val putujući autom na posao, isključivo razmišlja o jučerašnjoj gužvi u gradu i gužvama prethodnih dana. I sunčan dan i zeleni val u prometu kod negativnog čovjeka prolaze nezapaženo. Ni mali ni veliki znaci dobrog u životu ne mogu biti primijećeni od strane negativnog čovjeka. Negativnost je nepromjenjivi stav prema kojem jedino što postoji jest uvijek zlo, zlokobno i zloćudno i dobrota u bilo kojem obliku ne može prodrijeti u taj nepromjenjivi stav. Negativnost je vjerovanje u nepromjenjivost loših, zlokobnih životnih okolnosti i stvarnosti.

Negativnost ne može samostalno živjeti nego živi poput parazita u čovjekovom umu, mislima i njegovim idejama. Negativnost hraneći sebe ujedno hrani i onoga u kome se trajno nastanila kao nepromjenjiva oznaka karaktera. Kada se negativnost nastani u čovjeku, ona od stranca i bolesti koju treba odstraniti postaje domaćin koji otvara vrata čovjekovog uma drugima koji s čovjekom komuniciraju. Kada odnos negativnosti i čovjeka postane domaćinski, prijateljski, intiman, kada negativnost prestane biti parazit, tada se razvija osjećaj uživanja i ovisnosti u negativnosti i negativnom. Ima ljudi koji uživaju u čitanju crne kronike u novinama, koji uživaju u negativnim vijestima koje govore o lošim događajima kao što su ubijanja, potresi, poplave, ratovi i koji su pomalo postali ovisnici o lošim i zlim vijestima koje svakodnevno gledaju i upijaju opravdavajući to tvrdnjom kako su danas sve vijesti uglavnom negativne vijesti. Nikad im nije palo na pamet da jednostavno prestanu čitati crne kronike i gledati vijesti koje govore samo o zlim i zloćudnim stvarima jer zapravo ne mogu prestati jer je negativnost postala njihov intimni prijatelj i suputnik.

I danas nije samo negativan pojedini čovjek ili grupa ljudi, danas od negativnosti boluje veliki broj ljudi i cijele zajednice, veliki broj ljudi postao je intiman prijatelj s negativnošću i odatle dolazi uživanje o crnim kronikama, lošim i negativnim vijestima, tuđim stradanjima i gubitcima. Veliki broj ljudi pretvorio se u ovisnike o negativnosti jer negativnost nije ništa drugo nego neizlječiva ovisnost o zlu i pokvarenosti, fiksacijsko uživanje u lošem i negativnom od vlastitog života do cjelokupne stvarnosti. Biti negativan znači cjelokupnu stvarnost smatrati zlom i pokvarenom i razvijati ovisnost na temelju takvog stava, ovisnost koja s vremenom obuzme čovjeka i čovjek prestane biti sposoban za drugačije razmišljanje, drugačiji stav prema ljudima i stvarnosti.

Negativnom čovjeku nije dovoljno što uživa u crnoj kronici, lošim i zlokobnim televizijskim vijestima i prijenosima, pokvarenim pričama o sebi i drugima, njemu je potrebno da negativnost postane dio njega, da se stopi sa svakom venom, arterijom, organom njegova tijela i svakom idejom, mišlju njegove duše. Negativan čovjek uvijek je u stanju proždiranja samog sebe, jer negativnost koja se hrani njime uvijek traži i očekuje više. Više ubojstava u crnoj kronici, više stradanja i ratova u vijestima, više tmurnih i oblačnih dana, više gužvi u prometu, više obiteljskih problema, sukoba i nesuglasica. Kada čovjek povremeno osjeti kako uživa u negativnom raspoloženju, odnosu, čitanju crne kronike i gledanju loših vijesti, nije li donekle negativnost ušla u njegove vene, arterije i organe i njegovu dušu? Negativan čovjek ne može vidjeti lijep dan, manje gužve u prometu, bolje obiteljske odnose, ne traži dobre vijesti u novinama, niti dobre vijesti na televiziji, internetu. Negativan čovjek je nepromjenjivog stava jer je postao slijep za bilo kakvo dobro koje postoji u njegovom životu, u ljudima i stvarnosti koji ga okružuju.

Negativnost je i fizičko-duševni hendikep koji uzrokuje uživanje i ovisnost o zlu, lošem, zloćudnom i pokvarenom i fizičko-duševna bolest koja uzrokuje sljepoću u odnosu na dobrotu, dobre ljude, dobre događaje i općenito postojanje dobrote u stvarnosti. Zato negativnost nije loše raspoloženje jer je negativnost nepromjenjiva uslijed sljepoće i ovisnosti koju čovjek razvije u odnosu prema njoj.  Dok je karakteristika lošeg raspoloženja promjenjivost gdje jedan lijep dan ili događaj može sve promijeniti, nepromjenjivost je karakteristika negativnosti i nikakav lijep dan, lijep događaj, dobar čovjek neće u bitnome promijeniti negativnog čovjeka i njegov bolesni, ali svejedno intimni odnos s negativnošću. Negativnom čovjeku svi i sve je zlo, zloćudno i pokvareno. Stvarnost je do kraja zla, zloćudna i pokvarena kao i ljudi od onih najdaljih do onih najbližih.

Negativan čovjek preživljava i održava se na životu hraneći se negativnošću koja ujedno i njega samog proždire. Oni se hrane jedno drugim. Kada negativan čovjek uživa u crnoj kronici, uživa podjednako i negativnost, kada uživa u vlastitoj ljutnji i nervozi zbog gužve u prometu, uživa podjednako i negativnost, kada uživa u nanošenju duševnih i emocionalnih rana svojim bližnjima, uživa podjednako i negativnost. Negativan čovjek je bolesna simbioza i bolestan suživot uživanja u nečemu zlom, lošem i pokvarenom gdje je međusobno izjedanje čovjeka i negativnosti motiv i razlog života i življenja. Dok negativnost proždire čovjekove vene, arterije, organe, ideje i misli zauzvrat ga hrani uživanjem dok drži novine i uživa u čitanju crne kronike i tko je koga ubio, prevario, opljačkao, pretukao. Tako se rađa ovisnost o negativnosti koja se razvija preko uživanja u proždiranju vlastitog tijela i duše i zato ponekad ljudi znaju reći kako ne mogu prestati i vole ponekad čitati crne kronike, gledati negativne vijesti o potresima, poplavama, ratovima i ubijanjima jer su postali ovisnici o negativnosti koja je po svojoj prirodi nešto destruktivno.

Negativnost proždire cjelokupnog čovjeka, a zauzvrat nudi ovisnost o uživanju u lošem i negativnom. Kada ljudi postanu ovisnici, oni koji uživaju u negativnosti koja ih proždire i zajednice u kojima žive, djeluju i rade su žrtve njihove ovisnosti i uživanja u negativnosti jer će oni proždirati vlastite zajednice, ljude oko sebe, svoje suradnike na poslu, svoje obitelji. Niste li se osjećali loše u društvu nekoga tko uvijek govori i razmišlja negativno? Obično pomislite da je riječ o lošem oblačnom danu, gužvi u prometu, problemima na poslu i obitelji i mislite da je čovjek loše raspoložen. Ipak, kad vidite da se taj čovjek mjesecima ne mijenja, da se ponaša i govori isto loše i negativno i da se iza njegovih riječi pojavljuje osmijeh kada govori o crnim kronikama, negativnim televizijskim vijestima, zloćudnim predviđanjima kraja svijeta na internetu možda nije u pitanju samo loše raspoloženje, možda je riječ o negativnom čovjeku. Ako se ne sklonite, koliko je moguće, na sigurnu udaljenost, uskoro će i vas zaraziti svojom ovisnošću i uživanju u negativnosti. Postat će vaš grobar, zaraziti vaše tijelo i dušu negativnošću i postat ćete poput njega nesposobni za promjenu na bolje, slijepi da vidite kako u lijepom danu, manjoj prometnoj gužvi, u odnosu sa šefom i kolegama na poslu, odnosu prema ženi, mužu, djeci i obitelji ima zrnaca dobrote.

Ne bojte se loše raspoloženog čovjeka ni razloga zbog kojih je neraspoložen. Promijenit će se i on i razlozi. Čuvajte se negativnog čovjeka, nepromjenjivog zlokobnog proroka koji opsesivno uživa u negativnosti proždirući i sebe i druge oko sebe. Sklonite se na vrijeme, negativan čovjek je vrlo opasan po vaše zdravlje i može vas pretvoriti u živog mrtvaca još za vašeg života koji proždire samog sebe, može vas pretvoriti u slijepca koji ne primjećuje kako je danas lijep dan, kako je danas manje gužve u prometu, kako su šef i kolege na poslu danas susretljiviji, kako je muž ili supruga danas otvoreniji i nježniji.

Sklonite se od negativnog čovjeka kako ne biste uživali u crnim kronikama, lošim i negativnim televizijskim vijestima, sarkastičnim zlim komentarima voditelja i voditeljica, lažnim obećanjima političara, sklonite se kako ne biste već nakon prve pročitane crne kronike i pogledanih negativnih vijesti žeđali i govorili sebi: ”Ali želim još jer ovo je tako dobro, tako očaravajuće, tako primamljivo i tako privlačno”. Ako tako razmišljate i radite, već ste postali negativan čovjek i negativnost će vas proždrijeti i vas i vaše vene i arterije i organe i vaš um i misli i ideje i oglodat će vas do kosti. Od vas će ostati samo kostur koji hoda tražeći negativnost da se i dalje hrani i da ga negativnost proždire potpuno slijepi za zrnca dobrote koja vas okružuju, kostur koji hoda okolo govoreći kako želi još crnih kronika, loših i negativnih vijesti, sarkastičnih i zločestih voditelja, komentatora, pokvarenih političara… jer kako je moguće uživati u svemu nabrojanom i kako uživanje u tome može donijeti išta dobroga čovjeku?

U Sarajevu, 28. 2. 2019.

O. J.

 

Izvor (foto): 123rf.com

PROLJETNI UMOR

Došlo nam je proljeće! Čim sunce grane, imamo veći osmijeh na licu, spremniji smo za sve. Ne iz razloga što smo ljetna djeca, već zato što nas sunce i boje pokreću. Kad se proljetno sunce pokaže i većina nas je poput cvijeća koje ponosno podiže svoje glavice ka suncu i hvata svaki trak sunčevih zraka samo da dobije energiju više za taj dan.

Međutim s proljećem nam dolazi i nešto što, osobito u zadnje vrijeme, nazivamo proljetnim umorom. Proljetni umor naziv je za skup tjelesnih i psihičkih simptoma koji se javljaju u proljetnim mjesecima. Najčešće se odnosi na iznenadni gubitak energije i osjećaj umora s pojavom toplijih i sunčanijih dana, nakon zimskih temperatura. Za termin ˝proljetni umor˝ karakteristične su nagle i privremene promjene raspoloženja, pri čemu dolazi do pada energije, iscrpljenosti, razdražljivosti te bezvoljnosti. U pojednostavljenom obliku, simptomi ˝proljetnog umora˝ nalik su simptomima depresije.

Sam pojam proljetnog umora ne odnosi se na bolest i, kao takav, ne može se pronaći u medicinskoj terminologiji, ali je fenomen povezan s promjenama godišnjih doba te vrlo česta i očekivana pojava kod većine ljudi. Prema tome, proljetni je umor manifestacija uobičajenog fiziološkog procesa, a javlja se kod velikog broja ljudi, u većem ili manjem opsegu.

Postoji i termin sezonskog afektivnog poremećaja.

On se, prema kriterijima  DSM – IV, ne smatra zasebnim poremećajem i može se javiti kod osoba koje boluju od depresije ili bipolarnog poremećaja.

Prema DSM-IV, simptomi koje osoba osjeća moraju zadovoljiti sljedeće kriterije:

  1. depresivne epizode javljaju se u određeno doba godine, kao i remisije i/ili manične epizode,
  2. ovakve promjene raspoloženja (depresivne i/ili manične epizode) moraju trajati dvije godine,
  3. u te dvije godine ne smiju se javiti velike depresivne epizode koje nisu povezane s godišnjim dobom i
  4. broj epizoda depresija povezanih s dobom godine veći je od broja drugih depresivnih epizoda tijekom pacijentovog života.

U istraživanju sezonskog afektivnog poremećaja, istraživači su pitali 84 pacijenta koji boluju od depresije jesu li iskusili pogoršanje u proljetnim mjesecima. Čak 39% žena i 12% muškaraca odgovorilo je da su često doživjeli proljetno pogoršanje simptoma – gotovo svake godine, a 28% žena  i 29% muškaraca to su doživjeli nekoliko puta. Općenito, kad se javi proljetno pogoršanje, simptomi su otprilike istog intenziteta kao kod velike depresivne epizode. Naravno, u ovom slučaju radi se o već dijagnosticiranom poremećaju, koji je ipak ponešto drugačiji od čestog ´proljetnog umora´ kao nemedicinskog fenomena.

Kod pojedinaca koji su skloni proljetnom umoru, simptomi se obično pojavljuju sredinom ožujka i pogoršavaju se do sredine travnja, iako može biti individualnih razlika. Simptomi koji se javljaju mogu biti više ili manje izraženi kod pojedinaca, ali se manifestiraju na vrlo sličan način. Javljaju se umor i pospanost (unatoč optimalnoj količini sna), osjetljivost na vremenske promjene, vrtoglavica, razdražljivost, glavobolje te ponekad čak i bol u zglobovima te bezvoljnost.

Iako uzroci umora koje ljudi doživljavaju u svakodnevnom funkcioniranju mogu biti različiti, a u nekim slučajevima čak i posljedica bolesti, istraživanja su pokazala da je proljetni umor, ipak, najčešća vrsta umora od koje ljudi pate. Na već prethodno opisane simptome u proljeće, prema nekim procjenama, žali se više od 20 posto pacijenata kod liječnika obiteljske prakse. Također se pokazalo da se u općoj populaciji žene češće od muškaraca žale na simptome proljetnog umora. No, s druge strane, moguće je da muškarci u jednakoj mjeri osjećaju simptome, samo u manjoj mjeri izvještavaju o njima.

Uzroci proljetnog umora?

Iako uzroci proljetnog umora još uvijek nisu u potpunosti otkriveni, jedno od mogućih objašnjenja povezano je s razinama hormona. Prema toj hipotezi, tjelesne rezerve serotonina (popularno zvanog ´hormona sreće´), čija proizvodnja ovisi o količini dnevnog svjetla, potroše se tijekom zimskih mjeseci, što olakšava protudjelovanje hormona melanina (hormona spavanja). Kako u proljeće dani postaju dulji, tijelo ponovno prilagođava proizvodnju hormona i ispušta se više hormona endorfina, testosterona i estrogena. Ovakva prilagodba organizma na hormonalnu ravnotežu iscrpljuje organizam i rezultira osjećajem umora.

Drugo objašnjenje odnosi se na smanjenje imunološke obrane organizma zbog promjena vremena. Poznato je da se proljetni umor češće javlja kod osoba koje su osjetljive na vremenske promjene. Ovo objašnjenje dovodi u vezu promjene temperature zraka i krvni tlak. Temperatura zraka u proljeće uzrokovana je ciklonalnim strujanjima zraka i niskim atmosferskim tlakom, što može uzrokovati pad krvnog tlaka kod ljudi i rezultirati simptomima proljetnog umora.

Još jedno od potencijalnih uzročnika odnosi se na prehranu. Zimi je često prehrana jednolična i kaloričnija, negoli u ostala godišnja doba. Preko zime tijelo iscrpi svoje zalihe vitaminima, ponajviše potrošnjom vitamina C,  te se time smanjuje i imunološka obrana organizma.

Što pomaže?

Bez obzira o kojim se uzrocima proljetnog umora radi, postoje neke preporuke kako si pomoći kad se simptomi pojave.

Kako bi se tijelu osiguralo dovoljno nutritivnih tvari za obnovu, potrebno je promijeniti neke od prehrambenih navika u proljeće. Važno je prehranom unositi dovoljne količine vitamina C kojeg ima u citrusnom voću. Također, moguće je uzimati vitaminske nadopune u obliku preparata. Učinkovitost unosa vitamina C bit će poboljšana ukoliko uz njega uzimamo i nadopune željeza, jer ono pomaže u apsorpciji vitamina C. (U svakom slučaju, pri uzimanju ovakvih pripravaka obavezno je kontaktirati svog liječnika obiteljske medicine).

Pokazano je da su nadopune prehrani u obliku minerala od velike koristi  pri iscrpljenosti, umoru i u stanjima stresa. Za poboljšanje stanja organizma važni su minerali magnezij (koji je važan za pravilan rad srca, mišića, živčanog sustava i metaboličke procese), vitamin E (važan za cirkulaciju i imunološki sustav) te lecitin (koristan u stanjima stresa i lošeg raspoloženja).

U prehrani je važno osigurati dovoljne količine vode te prirodnih napitaka (sokova od cijeđenog voća i povrća). Također je dobro izbjegavati masnu i hranu bogatu šećerom, koja dodatno čini organizam tromim.

Osim navedenih načina, preporuča se što dulji boravak na svježem zraku, posebice na suncu koje osigurava dovoljne količine vitamina D.

Kako su simptomi proljetnog umora i oni psihološke prirode – bezvoljnost, potištenost, razdražljivost, postoji nekoliko načina kako se nositi s njima. U situacijama bezvoljnosti važno je postaviti si ciljeve koji će biti ostvarivi i određeni u vremenu. Također je važno svakodnevno promišljati što je od predviđenih obveza obavljeno i dati si oduška ukoliko ste ostvarili svoj cilj. U tom periodu bilo bi dobro napraviti ljestvicu raspoloženja od 1 do 10, pri čemu je zgodno svaku večer označiti svoje raspoloženje tog dana. Ovakav pregled često omogućava praćenje tjednih oscilacija raspoloženja, a usto može pomoći u otkrivanju stvari koje pomažu raspoloženju. Važna je i socijalizacija, kao što je već rečeno, boravak na svježem zraku s prijateljima i obitelji pomaže u suočavanju s proljetnim umorom.

Na internet portalima možemo pronaći mnoge savjete kako se uspješno nositi sa simptomima proljetnog umora, a sada ćemo ukratko rezimirati one, po mome mišljenju, nekako najvažnije savjete:

Kako se boriti protiv proljetnog umora?

  1. Zdrava prehrana – Uravnotežena prehrana, s više povrća, voća, cjelovitih žitarica i ribe trebala bi vam postati navika. Nisam naravno stručna osoba da govorim o prehrani i nutricionizmu, ali znam da ni naš psihički život neće biti kvalitetan ukoliko naša prehrana nije kvalitetna i uravnotežena.
  2. Povećanje aktivnosti – Iako se teško pokrenuti kada osjećate umor, krenite s laganim šetnjama, a zatim pojačavajte tempo i birajte sve aktivniji sport. Ako ništa, odlučite se da svako drugo jutro u ovim proljetnim danima prošetate do posla, trgovine, tržnice, za bar pola sata fizičke aktivnosti naše tijelo i naša psiha će nam biti neizmjerno zahvalna.
  3. Novi hobi – Promjena u dnevnoj rutini pomoći će vam da se smiješite više. Sjećate se možda one vaše želje o pletenju, sviranju, čitanju ili je u pitanju možda neka druga želja u pitanju? Koja god bila, potrebno ju je pokrenuti i ne dozvoliti da ostane samo želja, već da postane naša realnost i naša svakodnevica.
  4. Dovoljno sna – Ovo je najočitiji savjet. Da biste se riješili umora trebate se naspavati. Popravite okruženje kojem spavate tako što ćete sobu učiniti mirnom, tamnom i tihom. U prethodnim emisijama sam govorila o važnosti spavanja i sada ću ponoviti samo jednu neoborivu činjenicu. Ukoliko san nije kvalitetan, dolazi do kognitivnih omaški, do pogrješaka u našem mišljenju i uopće kognitivnom funkcioniranju. Sigurna sam da si to ne želimo, stoga naspavajmo se prije svega.
  5. Izbjegavajte stres – Stres u svakom godišnjem dobu dodatno iscrpljuje organizam, pa pokušajte pronaći zdrave načine za kanaliziranje negativnih emocija.
  6. Usporite – Nemojte pretjerivati s obvezama. Smanjite broj obveza, a bavite se više onim što vas uveseljava. Eh, ovo je savršen savjet za mene, moram priznati i obećavam ovako javno da ću ga primijeniti ovoga proljeća, jer gdje god krenem negdje žurim, nešto trebam, nešto moram, netko ili nešto čeka moje prisustvo, a u biti trebamo često pustiti da mi budemo ti koji ćemo odrediti broj i svrhu svih naših životnih obveza.
  7. Izbjegavajte popodnevne kave – I dok vam kave mogu dati poticaj u jutarnjim satima, u večernjim satima mogu uzrokovati nervozu i nesanicu.
  8. Pijte dovoljno tekućine – Nemojte zaboraviti održavati tijelo hidratiziranim. Za dobro funkcioniranje potrebno je piti dovoljno vode.
  9. Izbjegavajte alkohol – alkohol vas čini umornima i kratkoročno i dugoročno. On utječe na živčani sustav i može imati sedativan učinak.
  10. Družite se s puno ljudi kroz različite zanimljive sadržaje.
  11. Uvedite rutinu u osnove života poput obroka, sna i sl., a u slobodno vrijeme puno različitih i zanimljivih aktivnosti.
  12. Čitajte „selfhelp“ literaturu – Ovakva literatura će vam pomoći da vratite pozitivan pogled na život i smanjite potištenost. Ili se vratiti onoj literaturi za koju znate da vas opušta i u kojoj uživate.
  13. Nemojte potiskivati osjećaje – Naučite se nositi sa životom bez potiskivanja osjećaja. Emocije procesuirajte na konstruktivan način.
  14. Smanjite korištenje mobitela – Stalno provjeravanje mobitela kako biste vidjeli imate li propuštenih poziva, poruka ili obavijesti čini vas nervoznijima, a time sami sebi otežavate odmor. Iz osobnog iskustva vam mogu reći da je ovo veoma koristan savjet, jer sam baš nedavno odložila sve aktivnosti na društvenim mrežama, svu elektronsku komunikaciju putom mobitela, s tim da je naravno poslovna komunikacija ostala aktivna. Reducirala sam sve aktivnosti na 10 dana i mogu vam reći da sam sebe uhvatila u raskoraku, što uraditi sa slobodnim vremenom. Da, baš to. Imala sam mnogo više vremena za sebe i baš sam puno sretnija i zadovoljnija bila. Sad sam se ponovno vratila toj elektronskoj komunikaciji i društvenim mrežama i vidjela kaos u nedostatku vremena. I naravno uslijedit će što – smanjenje korištenja mobitela, jer moj život je mnogo bolji i kvalitetniji bez njega.
  15. Nemojte se prejedati – Kako vrijeme postaje toplije tako nam je potrebno manje energije, pa je bitno smanjiti količinu obroka i rasporediti unos hrane kroz pet malih obroka umjesto jednog ili dva velikog.
  16. Pojačajte glazbu – Glazba izoštrava mentalni fokus i podiže raspoloženje.
  17. Koristite nosnice – Protiv umora najbolje djeluju eterična ulja cimeta, bora i ružmarina, a  za poboljšanje koncentracije mandarine, ali svaki ugodan miris podiže energiju. Ili se jednostavno odšetajte u obližnju prirodu, neko brdašce u vašoj blizini u uživajte u mirisima koje nam donosi ovo proljeće.
  18. Riješite nakupljene zadatke – Već smo spomenuli da je stres glavni suradnik umora, a mnogo nedovršenih poslova stvara konstantni pritisak i stres.
  19. Budite ljubazni i zahvalni – Ako ste pod stresom, teško se prisjetiti toga koliko cijenite zdravlje, obitelj, hlače kupljene na rasprodaji ili sl. Usredotočite se na ono pozitivno.
  20. Dišite – Kisik je vrlo važan za vašu energiju i snagu mozga. Dišite duboko i punim plućima.

Ovo su ne samo savjeti za lakše podnošenje proljetnog umora, nego i za jednostavnije hodanje životnim stazama.

Proljeće, dobro nam došlo.

 

U Sarajevu, 4. 4. 2018.

B. K.

 

Izvor (foto):123rf.com

Exit mobile version