O muškarcima i ženama

Muškarac želi proizvedenu ženu. Njezin karakter i izgled bi trebali biti na neki način poput dodataka kod kupovine automobila. Oni dubljeg džepa žele ženu s „full“ opremom. Ona mora biti dovršena prema muškarčevoj zamisli. I žena želi proizvedenog muškaraca. I on mora imati „full“ opremu. Ona mora biti čedna, vamp, privlačna, atraktivna, šutljiva, razdragana, pametna, ponizna, autonomna, poslušna. Žena mora funkcionirati kao mehanizam međusobno odvojenih karakternih osobina tako da se istovremeno njezine osobine mogu po potrebi uključiti ovisno što muškarcu treba u trenutku. Atraktivnost, čednost, slobodan duh, povučenost moraju istovremeno biti spojeni i razdvojeni kako bi muškarac mogao sebi ugoditi već prema vlastitim željama. On mora biti zgodan, markantan, dobro građen, po mogućnosti situiran, drvosječa sa zavidnom spisateljskom karijerom i pjesničkim ugledom, nenametljiv, nježan, brižan, intelektualac, ratnik, junak, princ na konju koji dok osvaja voljenu ženu nekim mudrim citatom iz teške knjige, spremno udara toljagom ljubomorne prinčeve koji se sumnjičavo vrzmaju oko njegove dragane. Njegove osobine moraju biti istovremeno i razdvojene i spojene kako bi žena po potrebi mogla sebi ugoditi ovisno o njezinim trenutnim potrebama. Nedostataka ne smije biti. Oboje žele gotov proizvod koji ukoliko ima jedan nedostatak, neće biti uzet u razmatranje. Oboje žele novo s proizvodne trake. Nema govora o bilo kakvom trudu, naporu, borbi. Muškarac ženi mora doći nov, umotan u foliju, zapakovan i testiran na moguće greške i po mogućnosti s garancijom na mnogo stvari. Garancija na izgled, garancija na godine, garancija na financije, garancija na karakter, garancija na ljubavne sposobnosti i domete, garancija na intelektualne moći. Lista garancija je povelika, skoro veličine jednog povećeg romana od nekoliko stotina stranica. Žena muškarcu mora doći nova, umotana u foliju, zapakovana i testirana na moguće greške i naravno s garancijom čija lista je također prilična. Garancija na izgled, na godine, na rađanje, na ljubavne čarolije, na fizičku snagu u kući i izvan kuće, na zvučnu izolaciju da ne prelazi određeni broj decibela kad govori, na mogućnost da bude uključena kad treba i isključena kad ne treba. Nijedno ne želi nesavršenu osobu oko koje se mora truditi i za koju se mora boriti. Oboje žele proizvod. Opravdanje zašto im je dopušteno tražiti gotov proizvod kao i kod svakog proizvoda pronalaze u plaćanju. Muškarac kaže kako je platio za ženu svojom karijerom, odricanjem, zarađivanjem, dok žena kaže kako je platila za muškarca svojim izgledom, mladošću, zaradom, karijerom. Oboje su uvjereni da im ono što su uložili u sebe daje puno pravo da sebi kupe muškarca ili ženu. Kada se proizvod nabavlja, glavni motiv nabavke proizvoda je moje apsolutno zadovoljstvo. Muškarac i žena kada kupuju gotov proizvod, na umu imaju isključivo sebe. Onaj drugi kojega kupuju ih ne zanima. On ili ona je stvar. Predmet. Nema osobnost. Tu su da ispune egoističku potrebu.

Muškarci i žene ponekad smatraju jedni druge proizvodima koji moraju imati sve što treba kako bi se mogli koristiti za osobnu upotrebu korisnika. Bilo kakva greška, ponekad i najmanja u proizvodu, razlog je da se proizvod baci ili vrati, odnosno ostavi. Savršeni konzumenti ne toleriraju nikakve pa ni najmanje nedostatke proizvoda kojega žele imati i koristiti. Sve mora biti na svom mjestu savršeno i besprijekorno složeno. Muškarci i žene s nedostatcima ne ulaze u uži izbor. Oni koji se još nadaju kakvom takvom proizvodnom uspjehu na ljestvici upotrebe uvijek imaju blagodat plastičnih poboljšanja, to jest ugradnje i nadogradnje opreme kako bi se bolje predstavili u lancu kupovine, proizvodnje i potrošnje. Nitko ne želi nesavršenu osobu s kojom bi se u zajedničkom naporu i nastojanju gradila osobnost s više ljudskog lica. Muškarac i žena nerijetko hoće samo proizvod koji još svježe miriše na tvornicu snova i iluzija iz koje je izišao jer nemaju nikakvu namjeru zajednički ulagati, truditi se i boriti. Oni žele probati, potrošiti i odbaciti što se inače radi s proizvedenim stvarima, ali se počelo raditi nerijetko i sa živim ljudima, odnosno muškarcima i ženama. Nesavršen muškarac i žena nisu opcija jer traže zajednički trud, napor i borbu. Savršeno proizvedeni muškarci i žene koji u sebi spajaju nemoguće i nedostižno su tražena roba na tržištu. Oko njih se ne treba truditi i za njih se ne treba boriti jer i sami traže savršene proizvode koji ispunjavaju svaku želju i svaki prohtjev bez zajedničkog napora. Osobina stvari ili predmeta je njegova izdvojenost od svega ostalog. Svaki predmet i stvar možemo odvojiti od svega, promatrati ga izolirano sa svim njegovim osobinama. Muškarac i žena kao proizvodi su predmeti koji su izloženi za promatranje, kupovinu i potrošnju ovisno o ukusu kupaca kao usamljeni otoci koji moraju pokazivati svu svoju ljepotu, ali ne smiju govoriti o svojoj usamljenosti. Kada su proizvodi onda i muškarci i žene nemaju nikakvo pravo niti dopuštenje biti „roba s greškom“ makar te „greške“ bile duboko ljudske potrebe za blizinom, brigom, sigurnošću i toplinom. Takve „greške“ nisu dopuštene i mogu ozbiljno ugroziti prodajnu privlačnost muškarca i žene i znatno im oboriti cijenu na tržištu gdje savršeni konzumenti oba spola traže gotove proizvode čija je najvažnija oznaka da se oko njih i s njima ne treba truditi i zajednički rasti, nego kupiti, probati, potrošiti i baciti ukoliko proizvod ne odgovara korisniku. Muškarci i žene danas nerijetko traže proizvode. Ne žele i mrsko im je živjeti s osobama. Osoba je naporna. Ima svoje zahtjeve. Traži razumijevanje. Hoće za sebe dio slobode. Traži da sudjeluje u zajedničkim odlukama. Ima stavove. Ima mišljenja. Osoba govori. Pita. Ispituje. Protestira. Buni se. Ne slaže se. Ali osoba je i nešto drugo. Požrtvovna. Razumna. Oslonac. Spremna pomoći. Pruža podršku. Ljubi. Voli. Pruža nježnost. Proizvod ne bi trebao imati ništa od osobe. Kao proizvod bio bi oslobođen „tvorničkih greški“ koje čine ljudskost i došao bi kao savršen mehanizam koji ispunjava sve želje i prohtjeve bez pogovora, pitanja i pobune. Muškarci i žene nerijetko tragaju i trče za proizvodima. Sve manje ih privlači i sve im je teže tragati i tražiti osobu. Svi žele gotov proizvod. Žele muškarca ili ženu koji u sebi nema nijednu kvalitetu osobe osim onih koje sami odrede da proizvod mora imati. Riječ je o puno „dodatne opreme“ koji proizvod čine korisnim, upotrebljivim, mogućim za trošiti i odbaciti jer to je i svrha proizvoda. Korisnost, upotrebljivost, trošenje i odbacivanje. Svrha osobe je nešto drugo i što god to bilo to nisu korisnost, upotrebljivost, trošenje i odbacivanje. Muškarac ili žena koji sebe smatraju osobama s pravom odbacuju da ih se u tom pogledu smatra proizvodima s određenim paketom opreme koji će služiti nečijem isključivom zadovoljstvu i želji.

U Sarajevu 31. 8. 2020.

O. J.

Izvor (foto): 123rf.com; Copyright: Roman Samborskyi

Preambula konvencije zdravog razuma o zaštiti muškarca i žene kao ugroženih vrsta

Prema pravilima zdravog razuma na kojima se ova Konvencija temelji definiraju se neke i ne sve obveze, dužnosti i prava muškarca i žene kao i obveze i zadaće koje muškarac i žena imaju. Termin „muškarac“ odnosi se na osobu muškog spola koja je od samog rođenja po svojoj naravi definirana kao muškarac i čija se kasnija narav izriče jezičnim izrazima poput dječak, sin, otac, djed, pradjed, čukundjed, stric, ujak, tetak, bratić, amidžić, dajidžić, ljubavnik, mladić, momak, jaran, haver, maher, majstor, frajer, bankar, liječnik, vojnik, sportaš, političar, predsjednik, car, kralj. Za razliku od muškarca, osoba suprotnog spola, odnosno, termin žena definira se također po svojoj naravi od samog rođenja kao žena čija se kasnija narav izriče izrazima poput kćer, djevojčica, majka, baka, prabaka, čukunbaka, strina, ujna (dajinica), tetka, tetična, sestrična, bratična, amidžična, ljubavnica, djevojka, najbolja prijateljica (drugarica), jaranica, haverica, maherica, liječnica, sportašica, političarka, predsjednica, kraljica, carica, smisao i svrha muških svađi, prijepora, sukoba, pa i ratova i fizičkih obračuna.

Termin „rod“ se može koristiti za muškarca odnosno ženu, tek nakon što se Ustavom i pozitivnim zakonima zemlje ukinu sve jezične prepreke, odnosno nakon što se za jezične izraze u svakodnevnoj upotrebi u selu, gradu i cijeloj državi koji se odnose na muškarca i ženu poput strina, balduza, tetka, majka, otac, sin, kćer, i slične uvedu neutralni jezični izrazi poput roditelj jedan, rodica dva, rođak tri, dijete četiri. U tu svrhu potrebna je promjena cjelokupnog jezičnog naslijeđa jedne države, naroda ili grupe naroda koji govore ili još uvijek koriste retrogradne, zaostale, mračnjačke i arhaične izraze poput uzvika ženskom djetetu kćeri ili muškom djetetu sine.

Potrebna je izrada novih jezičnih gramatika i prijevoda svakodnevnih jezičnih izraza zaostalih muškaraca i žena. S obzirom da postoje obitelji s dvoje i više djece, Konvencija predlaže da se svako dijete označi brojem prema datumu rođenja tako da se onda bez zabune može pozvati dijete broj četiri da ode u kupovinu jer u slučaju obitelji s četvero ili više djece zapovijed poput: ”Dijete, otiđi u trgovinu”, može izazvati zbunjenost i konfuzno ponašanje i nepotreban trošak. Brojčano obilježavanje djece će se morati dodatno dorađivati zbog vrtića, osnovnih i srednjih škola da ne bi došlo do zabune kada nastavnik prozove dijete broj pet da odgovara da ne bi ustao cijeli razred. Tu se prepušta državnim zakonima i Ustavu da riješe praktične probleme oko ovakvih mogućih pojava i država će osnovati Povjerenstvo koje će nadzirati praktična rješenja ovog problema u vrtićima, osnovnim i srednjim školama i na fakultetima.

Konvencija se ne bavi ekonomskim pitanjima kako povećati porodiljsku naknadu trudnicama niti kako zaštiti trudnice i njihova radna mjesta i kako im osigurati plaću tijekom porodiljskog, jer Konvencija smatra da ta pitanja ne ulaze u meritum stvari o kojima se ovdje govori jer je temeljna zadaća Konvencije čisto ideološka.

Također, Konvencija se ne bavi pitanjima korupcije, zapošljavanja preko veza, propadanjem firmi i odlaskom mladih koja jednako pogađaju i muškarce i žene i njihovu djecu i njihove obitelji, nego je njezina namjera i zadaća ideološka, stoga ekonomska pitanja o zaštiti muškaraca i žena na poslu, briga o visini mirovina, briga o zdravstvu i listama čekanja nisu predmet i sadržaj ove Konvencije s obzirom da termin rod i uvođenje roda sa ovim pitanjima zaista i nema nikakve veze, stoga Konvencija i ne može govoriti o ovim problemima muškaraca i žena, njihove djece i njihovih obitelji.

Međutim, ostaje ustavna obveza svake države i naroda i poreskog obveznika financirati od svojih novaca i plaćenih poreza preko odbijanja i smanjivanja plaća, mirovina, porodiljskih naknada financirati tiskanje rječnika, knjiga, djelovanje onih nevladinih udruga koje se isključivo sastoje od predsjednika koji je ujedno i blagajnik jer je prema Konvenciji temeljni problem današnjeg svijeta kako ubuduće bez problema i na tečnom domaćem jeziku balduzu zvati rodica jedan, strinu rodica tri, oca roditelj pet, sina dijete četiri.

Konvencija, s obzirom da nema zakonsku snagu, svejedno preporučuje predsjednicima i blagajnicima nevladinih udruga koje se bave ideološkim i svjetonazorskim pitanjima da ne sudjeluju u štrajkovima radnika, napose u štrajkovima radnica koje su ili ostale bez posla kod privatnika ili jer nemaju mirovinu zato što im nije uvezan radni staž. Konvencija se ne bavi ekonomskim problemima i stoga nevladine udruge uglavnom također nemaju tu obvezu.

Muškarac, s obzirom na svoju narav, ima raznolike obveze prema sebi kao muškarcu. Neke njegove obveze i dužnosti su svakodnevne dok su neke obveze mjesečne, godišnje. Neke njegove obveze su kratkotrajne neke su dugotrajne. Konvencija ne može ovdje iscrpno nabrojiti sve obveze muškarca nego samo neke. Komisija je svjesna da muškarac nije uvijek poštivao te obveze i dužnosti, stoga ova Konvencija ide u smjeru radije podsvješćivanja obveza i dužnosti koje ima.

Jedna od prvih obveza muškarca je poštivanje roditelja, oca i majke. To je jedna od dugotrajnih obveza koja je na prvom mjestu uključuje zahvalnost, poslušnost, a kada odraste poštovanje i kad roditelji ostare obzirnost i strpljivost. Odnosom prema ocu i majci muškarac izgrađuje samog sebe, odnosno, ova točka spada u odnos prema samom sebi. Konvencija je svjesna kako problemi na ovom području u dobroj mjeri uzrokuju probleme koje muškarac kasnije ima sa sobom i svojim identitetom. Ova obveza se također odnosi i na braću i sestre, starije ljude, ljude koji su potrebni pomoći. Na ovaj način muškarac sebe izgrađuje i stvara o sebi pozitivnu sliku. Konvencija ovu obvezu definira kao dugotrajnu. Od svakodnevnih obveza muškarca Konvencija preporuča redovitu brigu o higijeni, urednost, točnost, marljivost, savjesnost u poslu i požrtvovnost i plemenitost u odnosu prema radnim kolegama. U svakodnevne obveze muškarca spadaju također točnost, čuvanje zadane riječi, čuvanje dobrog glasa svojih prijatelja, poznanika i članova obitelji.

U druge obveze muškarca Konvencija nabraja psihološko utemeljenje muškog identiteta koje se manifestiraju kroz aktivnosti koje su tipično muške. Među tim aktivnostima se nalaze i posjete nogometnim stadionima, odlazak u vojsku, rad na bauštelama na visokim temperaturama posebno kada se radi o teškim građevinskim radovima kao što je postavljanje asfalta, zidanje, malterisanje, rad u željezari i slično. Konvencija ne preporučuje da kod izvođenja radova na zgradi od maksimalno pet katova više od 70% radnika budu žene, ali nije zabranjeno da žena bude arhitekt projekta izgradnje, niti zabranjuje da žena bude vlasnik građevinske firme koja izvodi radove.

Naravno, Konvencija se ne bavi pitanjem samog natječaja za izvođača radova niti pitanjem je li natječaj namješten prije nego li je raspisan. Iz ovoga Konvencija izvodi pozitivni zakonski princip kako u principu teške građevinske radove mogu izvoditi uglavnom muškarci dok se ženama prepušta onaj važniji dio radova, a to su izrada projekta i kompletne projektne dokumentacije kao i vođenje računovodstva kod isplate plaća i potrošnje građevinskog materijala. Naravno, Konvencija očekuje da će svi biti plaćeni za svoj posao u skladu s radnim mjestom. Komisija stoga preporuča da teške radove izvode muškarci u bilo kojem obliku ili segmentu.

S obzirom da na bitni dio života spada vrijeme kvalitetnog odmora, Konvencija preporučuje kako muškarac treba imati barem jedan hobi ili zabavu uz profesionalni posao koji obavlja. Tu mogu biti različiti elementi kao što su gledanja sportskih prijenosa preko medija, tu i tamo izlazak s muškim društvom bilo u kavanu, bilo planinarenje, bilo splavarenje, pecanje ili neki drugi hobi koji okuplja samo muškarce.

S obzirom da Konvencija prepoznaje obitelj kao temeljnu stanicu društva, Konvencija preporuča da muškarac pristojno i galantno pristupa ženi tijekom uspostave komunikacije. Konvencija preporučuje tradicionalne stavove i geste pristojnosti kao što su uljudno otvaranje i zatvaranje vrata, pristojno ophođenje i pozdravljanje, kod upotrebe jezične komunikacije Konvencija također preporuča tradicionalne izraze poput žena je lijepa, žena je privlačna, žena je osoba, žena ima dostojanstvo, žena zaslužuje poštovanje, žena je krhko biće i potrebna joj je zaštita i sigurnost. U iznimnim slučajevima ako se žena osjeti uvrijeđenom gore navedenim izrazima, muškarac može prestati s komunikacijom. Naravno, jer je Konvencija univerzalni dokument, pojedinačni slučajevi će se obraditi u okvirima pozitivnih zakona i Ustava dotične zemlje i to samo u onim slučajevima gdje žena izričito podnese kaznenu prijavu protiv muškarca jer joj je rekao da je lijepa, privlačna, posjeduje osobno dostojanstvo, ima karizmu, zaslužuje poštovanje.

Konvencija traži od zemalja da na svaki mogući način sankcioniraju krkanluk i ulete ženama i djevojkama koji su po svojoj naravi nerazumljivi i diskriminirajući a najčešće se događaju u zadimljenim kavanama, diskoklubovima, za volanom, na ulici, na nekim sportskim manifestacijama kao što je ženski tenis, ženska odbojka, ženski nogomet, ženski rukomet i slično. Konvencija prepušta zakonodavstvima pojedinih zemalja da pobliže urede ova područja.

Muškarac što se tiče „roda“ nije ništa drugo nego opet muškarac. Njegova društvena uloga može se nazvati socijalnom u smislu društvene uloge poput bauštelac, majstor, irget, taksist, trgovac, konobar, bankar, liječnik i slično. Konvencija prepoznaje specifičnost jezika svake zemlje koja u svom zakonodavstvu upotrebom jezičnih termina prepoznaje društvenu ulogu muškarca koja sama po sebi ne pripada isključivo njemu, osim kada je riječ o radovima gore navedenim tako da u tom smislu za žena ne treba obavljati društvenu ulogu bauštelke, irgetice, a i sam jezik većine zemalja ne poznaje društvenu ulogu žene u teškim građevinskim radovima s tim da prepoznaje i Konvencija potiče žene da budu bankarice, liječnice, odvjetnice i u tom smislu ostvare svoju ulogu u društvu.

U susretu sa tzv. fluidnim identitetima, u susretu s onima koji se ne deklariraju niti kao muškarci niti kao žene, muškarac nema obvezu prestati biti muškarac, otac, sin, odnosno Konvencija potiče zemlje potpisnice da se muškarca kao ljudsku osobu zaštiti prije svega kao vrstu koja polako izumire, a isto tako i ženu. S obzirom na njihovu ugroženost i moguće ideološko istrjebljenje, Konvencija po naputku Komisije za Zdrav Razum ističe obvezu svih zemalja koje eventualno ratificiraju ovu Konvenciju da imaju voditi posebnu brigu o muškarcima i ženama kao ugroženim vrstama, a to se posebno odnosi na promicanje pozitivne pronatalitetne politike s obzirom da kod fluidnih identiteta pitanje politike nataliteta nije još uvijek adekvatno riješeno iz razloga što ne postoji obzirom na fluidnost jedan temeljni dogovor unutar stranaka i udruga fluidnosti žele li ili ne žele provoditi politiku nataliteta i na koji način s obzirom da se ne bave pitanjima ekonomije.

U ovom kontekstu Konvenciju posebno zabrinjava ekonomski aspekt fluidnog identiteta s obzirom da u velikom broju zemalja na koje se ova Konvencija odnosi broj onih koji rade i onih koji su u mirovini se u zadnjih nekoliko desetljeća promijenio jer jedan aktivni radnik radi u prosjeku za dva ili više umirovljenih. Unatoč naporima Komisije da dobije odgovore od nekih nevladinih udruga o ovom velikom problemu, nažalost nijedna nevladina udruga koja se bavi ideološkim pitanjima treba li se muškarac zvati muškarac, a žena, žena nije ponudila nijedno suvislo rješenje ovog problema.

Nekoliko udruga se javilo s dopisom da se dio novaca koji je predviđen za njihovo djelovanje u razvoju i promicanju ideoloških pitanja ne smije dati nikome osim njima i da će podignuti građanske tužbe pred nadležnim sudovima ukoliko se novac koji njima treba ići usmjeri na povećanje broja rođenih, zaposlenih, općenito poboljšanju ekonomskog stanja zemlje. Konvencija stoga izražava zabrinutost s obzirom na broj nevladinih udruga i količinu novaca koja im se daje i poziva zemlje koje ratificiraju Konvenciju da pobliže uz pomoć zakonskih odredbi prate potrošnju novaca poreskih obveznika.

Kada je riječ o ženi, Konvencija ističe kako u smislu „roda“ žena ostaje i žena i u susretu s fluidnim identitetima nema obvezu prestati biti žena, kćer, majka, baka, tetka što i jezici u zakonodavstvima zemalja na koje se ovo odnosi prepoznaju. Što se tiče ženine društvene uloge osim teškim građevinskih radova na baušteli, Konvencija smatra da je žena prikladna za obavljanje svakog drugog posla u skladu sa svojom fizičkom građom i psihološkim profilom, stoga i jezici i zakonodavstva zemalja govore o liječnici, odvjetnici, trgovkinji, sportašici, profesorici, znanstvenici, biologinji, kemičarki i slično.

S obzirom na ženinu strukturu, Konvencija ističe kako postoje žene koje zbog različitih fizičkih ili psiholoških uvjeta ne mogu biti majke i napominje kako to ne mijenja zahtjev da se ženi pokazuje dolično poštovanje i obzirnost, a onim ženama koje se odluče biti majke zajedno sa svojim mužem odnosno suprugom, Konvencija iskazuje posebnu zahvalnost jer rođenjem djece najviše doprinose ne samo obnovi obitelji kao temeljne stanice društva, nego i općenito društvenoj i biološkoj obnovi zemalja, država i nacija.

Stoga Konvencija preporuča, imajući u vidu moguće katastrofalne posljedice, da se dio novaca koje dobiju nevladine udruge koje se bave pitanjima fluidnosti identiteta preusmjeri u ona ministarstva zemalja koja se bave zaštitom žene na radu, povećanjem porodiljskih naknada za samohrane majke i očeve kao i za obitelji sa troje i više djece ako takvih još uvijek ima, da se u onim područjima gdje je pad nataliteta alarmantan pokuša otvaranjem novih radnih mjesta muškarce i žene i njihove obitelji zadržati i ohrabriti, da se općenito pokaže veća ekonomska senzibilnost prema muškarcima, ženama i njihovim obiteljima.

Konvencija je svjesna da ovakav prijedlog uzrokuje smjene vlada i državnika, pa jedino što može jest preporučiti ovu inicijativu svjesna da šefovi vlada i država nisu spremni na ovako radikalne korake, ali s određenom nadom gleda na one vlade i države koje su dio sredstava nevladinih udruga preusmjerili na natalitetni i ekonomski oporavak obitelji i vlastite zemlje, stoga Konvencija zaključuje da nije nemoguće.

Zaključno, svjesna da u ovoj preambuli mnoge stvari nisu rečene i još toga treba dodati, uraditi i domisliti, Konvencija se uglavnom oslanja na zdrav razum onih koji se još uvijek deklariraju kao muškarci i žene, sinovi i kćeri, tetke, balduze, daidže i amidže u svojim obiteljskim i rodbinskim odnosima i onih koji smatraju možda da i ženi ne bi bilo teško postavljati asfalt na baušteli svaki dan tri mjeseca po dvanaest sati, ali koji radije razmišljaju da se žena treba školovati i ulagati u sebe jer nam treba kvalitetnih, liječnica, profesorica, političarki, književnica i pjesnikinja i posebno požrtvovnih očeva i majki koje će svijetu i čovječanstvu darovati nove muškarce i žene.

 

U Sarajevu, 9. 4. 2018.

O. J.

PSIHOLOGIJA ZAČEĆA

Život svakog čovjeka započinje jednim nevjerojatnim podvigom, zapravo, pobjedom…

U korijenu svakog čovjeka stoji jedna epska avantura, ono kad je nebrojeno mnoštvo muških spolnih stanica – spermatozoida krenulo u osvajanje ženske spolne stanice. Njih je na početku bilo toliko mnogo da bi ih sve skupa bilo praktično i nemoguće prebrojati. Biologija kaže da ukoliko je njihova koncentracija manja od 17 milijuna po mililitru ejakulata, onda i sama oplodnja nema velike šanse za uspjeh. Optimalno bi bilo da ih je barem 50 milijuna po mililitru, a naznačena koncentracija nekad zna ići i sve do 300 milijuna/ml. Toliko ih je potrebno da bi na kraju do cilja stigao samo jedan jedini, jer kako rekosmo, ovdje je riječ o vrlo opasnom, zapravo, pogibeljnom epskom putovanju. Veliki broj spermatozoida će nakon ejakulacije vrlo brzo nastradati od ženskog imunološkog sustava, jer će ih se unutar ženskog organizma tretirati kao i svako drugo strano tijelo. Još veći broj će ih se za trajno izgubiti u cerviksu, neuspijevajući u pronalaženju uske Fallopijeve tube koja vodi do konačnog cilja. Na samom kraju, između njih stotinjak najžilavijih i najupornijih, samo će jedan uspjeti da se probije kroz debele stjenke ženske jajne stanice.

Dakle, otprilike takva je situacija prilikom začetka ljudskoga života. S jedne strane, tu je jedan spermatozoid – dokazano bolji od milijuna drugih. S druge strane, tu je i jedna uspješna zdrava jajna stanica, koja stisnuta među stotinama nasrtljivih pretendenata, na kraju pušta samo jednog jedinog – najboljeg.

Čovjek je stoga već po samom začeću svojevrsni pobjednik, nepogrešivo satkan od najboljeg materijala koji se našao za tu zgodu, i možda bi upravo u ovoj situaciji trebalo tražiti zadnji razlog svih naših grandioznih i narcisoidnih ideja, koje se svakako kod muškarca i žene znaju manifestirati na ponešto različite načine. On kakav god da je, uvijek je sklon optimistično pomišljati da je najbolji, najjači i najzgodniji. S druge strane, ona ne voli pomišljati da je najbolja, nego to u stvarnosti osjetiti. Želi da se svidi mnogima, te očekuje da se oni odvažno za nju bore. S jedne strane, on je po svojoj prirodi sklon nepromišljenom aktivizmu,  a ona obratno, jednoj promišljenoj statičnosti.

Ne postoje stopostotno muško i žensko

Ipak, ne smije se smetnuti sa uma da u svakom začeću sudjeluju dva različita aspekta: muški i ženski, te se obadva prenose i na konstituciju odraslog čovjeka, bez obzira bio on muško ili žensko. Stoga je sasvim prirodno da i muškarci na kraju posjeduju onaj jedan ženski aspekt osobnosti (po Jungu – anima), dok žene imaju muški aspekt (animus). Prisustvo različitih aspekata bi s vremenom, a kroz sazrijevanje trebalo da odmaknu muškarca i ženu od onih početnih jednostaničnih prauzora. Tako se od jednog normalnog zrelog muškarca očekuje da u svojem ponašanju usvoji neke od ženskih pozitivnih aspekata kao što su: samilost, osjećajnost, strpljivost, intuitivnost, briga za potomstvo… S druge strane, i od zrele ženske osobe se očekuje da usvoji neke od muških pozitivnih aspekata kao što su: hrabrost, odvažnost, otvorenost, racionalnost, časnost i sl. Tek s jednim ovakvim završnim kompletiranjem imamo pravo doslovno govoriti o muškarcu i ženi, a ne o mužjaku i ženki.

Jedinstveni, ali…

Kako rekosmo na početku, u korijenu svakog čovjeka stoji jedan nevjerojatan početni podvig što izgledno s vremenom utječe na neke naše grandiozne ideje i stavove: da smo jedinstveni, da smo posebni, da smo bolji od drugih, da zaslužujemo više itd. I čak na osnovu svega toga vidimo da takve ideje uopće nisu bez temelja i osnove. Međutim, tu i dolazimo do onoga velikog „ALI“. Naime, naznačena pobjeda ne stoji samo u mojem i tvojem korijenu, nego doslovno u svačijem. Mogli bismo slikovito reći: realan život nije poput regionalne treće lige. Ne, život je doslovno „liga prvaka“. To je liga pobjednika i tu se međusobno bore najbolji. Naravno, nisu svi isti … netko je brži, netko bolji u skoku, netko ima fantastičan dribling, netko bolje igra glavom, netko se bolje lakta, netko opet naizgled nije toliko talentiran, ali sve to nadoknadi fanatičnom upornošću itd. Uglavnom, u toj ligi života, potpuno je nepromišljeno bilo koga podcjenjivati, ali isto tako, nikoga se ne treba odveć ni bojati.

Uglavnom, ideja o „ligi prvaka“ bi trebala na našu psihu djelovati pozitivno-sinergijski. Kad se god „ufuramo“ da smo posebni, jedinstveni, najbolji, sjetimo se da su to i drugi isto. S druge strane, ukoliko nas ponekad počne nagrizati malodušnost te kompleksi niže vrijednosti, sjetimo se da je naš život počeo s jednim nevjerojatnim podvigom te da smo satkani od najboljeg mogućeg genetskog materijala koji je u tom trenutku bio dostupan, a sve nas to na kraju čini itekako kompetentnima i spremnima za život!

 

U Sarajevu, 3. 3. 2018.

M. B.

 

Izvor(foto): scienceillustrated.com.au

Exit mobile version