O zluradosti

Filozof Arthur Schopenhauer nazvat će zluradost „sestrom zlobe i smijehom pakla“ i jednom od najgorih ljudskih osobina koja se manifestira kao odsutnost samilosti. Zluradost je više od radovanja tuđoj nesreći. I sama riječ nam govori da je riječ o radovanju zlu. Zluradost je glumljenje samilosti. Kao kada onaj koji u rukama drži tuđi život i pruža lažnu nadu dok u sebi uživa u slikama uništenja žrtve. Zluradost je plan. Odluka da se odglumi samilost prema potpuno nemoćnom čovjeku. Zlurad čovjek ima apsolutnu slobodu i moć biti samilostan, ali u sebi odlučuje učiniti neopisivo zlo čovjeku koji se uzda u njegovu samilost. Zlurad obećava samilost svjestan da bezočno laže. Zlurad se raduje neminovnoj propasti drugog kada glumi da je emotivno najbliži. Zlurad je više od dvoličnog. Zlurad je utjelovljena pakost koja se raduje zlu. Jedino zlurad može biti do kraja moralno izopačen, veli Schopenhauer. Zlurad mora biti glumac da bi sakrio pokvarenost. Život mu mora biti kazalište da se ne bi shvatilo što stvarno misli o životu. U rukama uvijek drži spremne konopce zastora da ih spusti čim netko pokuša pogledati što se nalazi iza, u garderobi. Iako filozofski pesimist, čak je i Schopenhauer smatrao da ima ljudi sposobnih za dobro i izdržavanje patnje. Jedino zlurad uživa u patnji kao najvećem dobru. Zluradost je pokvarenost čovjeka. Ona je nešto dublje od karakternog nedostatka. Jer i zlo nije obična karakterna slabost, nego stanje koje duboko i trajno izobličuje čovjeka. Zluradost se na prvi pogled može učiniti kao nešto bezopasno. Kao simpatična pomisao koja ne može naštetiti čovjeku. Ali čovjeka misli mogu izobličiti. Kao što ga dobre i plemenite misli mogu učiniti boljim. Zlurad osjeća u sebi nadmoć nad bespomoćnim. Osjeća snagu nad onim kojemu je nada i jedini izlaz. Osjećaj nadmoći nad bespomoćnim nije bezazlen. Zlurad sebe postavlja u položaj gospodara života i smrti. I taj osjećaj je izazovan i skoro je nemoguće svladati ga. Zlurad odlučuje spustiti se na razinu smrtnog čovjeka. Dok u svojoj vlasti drži nečiji život kao gospodar, zlurad glumi da je isti kao i čovjek koji je pred njim bespomoćan. Zlurad glumi empatiju. Glumi bespomoćnost. Može čak i glumiti žrtvu. Ali on je se već od samog početka postavio kao gospodar koji posjeduje apsolutnu moć. I tog osjećaja se neće odreći ni pod koju cijenu. Radije će glumiti blizinu i razumijevanje u odnosu s nemoćnim. Jer ako odmah pokaže svoju moć, osjećaj da je gospodar tuđe sudbine će oslabiti. Zlurad najmanje želi da njegov skriveni osjećaj nadmoći prestane. Dapače, on ga potiče. I time dublje uranja u zlo i radovanje zlu dok istovremeno glumi da je šokiran zlom i da ga mrzi. Zlurad izvrsno glumi da voli dobro i da za njim bezrezervno teži. Pisci ponekad kada opisuju zluradog, pišu o nečijem „paklenom“ pogledu u očima. Pred istinski zluradim pogledom normalan čovjek osjeća strah jer normalan čovjek teško razumije da bi postojao netko tko se raduje zlu. Možemo razumjeti da netko u trenutku slabosti poželi učiniti zlo drugom recimo radi osvete. Ali da netko naokolo hoda s uvijek istim zluradim pogledom u očima i da se njegov pogled nikada ne mijenja, teško je razumljivo. Koliko smo god u napasti učiniti nekome zlo, mi se srećom prepadnemo kada se nađemo u situaciji kad ga trebamo učiniti. Prepadnemo se razorne snage zla i onoga u što nas može pretvoriti jer svi se bojimo trajno pretvoriti u čudovišta. Zato iskrenog čovjeka koji je u napasti učiniti zlo nekad nadvlada samilost i čovjek odustane. Kada se samilost ne glumi, ona poput umirujućeg lijeka zaustavi naše činjenje zla. Samilost nas ponekad pobijedi i budemo zahvalni što nas je nadjačala. Međutim, kada je samilost glumački paravan, ona i nije samilost. I nema nikakvu snagu promijeniti zlo koje se želi učiniti jer nje zapravo i nema. Zato je Schopenhauer zluradost opisivao kao najvećeg neprijatelja samilosti jer jedno snažno i dobro ljudsko iskustvo koje nas sprječava u činjenju zla kao što je samilost, kod zluradog čovjeka nije ništa drugo nego paravan iza kojeg se čovjek raduje zlu. I ponekad se s tim susretnemo u onome što poučeni iskustvom zovemo zluradim čovjekom i zluradim pogledom.

U Sarajevu 30. 4. 2020.

O. J.

Izvor (foto): 123rf.com; Copyright: Arman Zhenikeyev

JESMO LI STVARNO MENTALNO JAKI ILI SAMO POKUŠAVAMO U TO UVJERITI SEBE I DRUGE?

Kada bismo pokušali okarakterizirati mentalno jake ljude, mogli bismo prvo pomislili da su to oni hladni ljudi koji nikada ne pokazuju emocije, koji nikada ne traže pomoć drugih i koji ”pucaju” od samopouzdanja. No, ništa od ovoga nema puno veze s mentalnom jakošću. Zapravo, ovdje prije da je riječ o prividu i nastojanju pokazati se jakim. Ako ćemo se voditi riječima stručnjaka, oni kažu da biti mentalno jak znači biti svjestan svojih emocija, učiti iz bolnih iskustava i živjeti prema vlastitim vrijednostima. Osim toga, postoje jasne razlike između mentalno jakih ljudi i onih koji samo glume jakost. U nastavku ćemo donijeti 7 razlika kako ih navodi psihologinja Amy Morin za Psychology Today.

Sedam razlika mentalno jakih ljudi i onih koji glume jakost

  1. Mentalno jaki ljudi neuspjeh doživljavaju kao sastavni dio života ili kako je to jednom Winston Churchill rekao: ”Uspjeti znači prihvaćati neuspjeh za neuspjehom ne gubeći entuzijazam”. Za razliku od njih, oni koji samo glume jakost vjeruju da moraju uspjeti iz prve, a to im se često odbije o glavu.
  2. Mentalno jaki ljude rade na svojim slabostima. Oni su svjesni da ih imaju, kao uostalom i svi ljudi, ali ih ne pokušavaju prikriti. A prikrivanje je upravo ono čemu pribjegavaju prividno jaki ljudi jer nisu sposobni suočiti se s vlastitim manama.
  3. Oni koji glume jakost skloni su precjenjivanju svojih mogućnosti te, kako smo u uvodu naveli, ”pucaju” od samopouzdanja. Zbog toga često ne vode računa o vremenu i energiji potrebnim kako bi došli do željenog cilja pa sve to skupa završi razočaranjem. Nasuprot tomu, mentalna jakost znači prepoznati vlastite nedostatke i posvijestiti sebi da se bez truda ne može postići cilj.
  4. Ljudi koji žele da ih se doživi jakima neprestano se pokušavaju dokazati drugima. Vlastitu vrijednost mjere visokim postignućima i onako kako ih drugi vide. S druge strane, oni koji su istinski mentalno jaki ne dokazuju se nikome osim samima sebi. No, isto tako, nemaju problem tražiti pomoć od drugih kada im je ona stvarno potrebna.
  5. Kako smo na početku naveli, često nam se čini da mentalno jaki ne pokazuju emocije. No, istina je suprotna. Oni nikada ne potiskuju emocije, nego ih kontroliraju. Svjesni su koliki je utjecaj emocija na misli i ponašanje te ne dozvoljavaju da emocije kontroliraju njima.
  6. Vjerojatno svi znamo barem jednu osobu koja pokušava kontrolirati okolnostima i drugim ljudima. Zapravo, takva osoba time prikriva vlastitu slabost i nemogućnost kontrole same sebe. Mentalno jaki ljudi nikada ne pokušavaju nešto slično, nego se fokusiraju na kontrolu vlastitih emocija, ponašanja i misli.
  7. Biti mentalno jak ne znači samo podnositi bol i patnju čime se često hvale oni koji glume jakost. Štoviše, potrebno je učiti iz njih. Mentalno jaki se usredotočuju na osobni rast i smisleni razvoj pa prema tome iz svake životne situacije nastoje naučiti ponešto.

Umjesto zaključka

Gluma u bilo kojem području života nikada nije pametna opcija jer time sami sebi nanosimo štetu iako ponekad to može zadovoljiti naše potrebe, ali na kratko. Nitko se ne rađa mentalno jak, ali svi imamo mogućnost to postati. Isto kao što fizičkim vježbanjem jačamo svoje tijelo, tako možemo vježbajući jačati svoj um.

U Mostaru, 26. 8. 2019.

K. L.

 

Izvori:

– Amy Morin, Are You Mentally Strong or Just Acting Tough? (9. 2. 2015.), Psychology Today, Izvor: https://www.psychologytoday.com/us/blog/what-mentally-strong-people-dont-do/201502/are-you-mentally-strong-or-just-acting-tough?fbclid=IwAR1oM9pCXyNDZBw2YHXq0SLNHfj4pSer91g8ImxOETM-Zo8YrlLYJLzKpHc (Stanje: 26. 8. 2019.).

– Amy Morin, Is It Be Emotionally Intelligent or Mentally Strong? (29. 4. 2017.), Psychology Today, Izvor: https://www.psychologytoday.com/intl/blog/what-mentally-strong-people-dont-do/201704/is-it-best-be-emotionally-intelligent-or-mentally (Stanje: 26. 8. 2019.).

Izvor (foto): 123rf.com; Copyright: Ayman Alakhras

Exit mobile version