dodir – Poptheo Web Portal

Ruke su čudesne. Mogu izliječiti blizinom i dodirom. Mogu ubiti nasilnim stiskom i grubošću. Ruke su kreativne. Stvaraju predmete i objekte kojima se divimo, u kojima uživamo dok ih gledamo i dodirujemo. Ruke su neobične. Unikatne. Ne postoje dva ljudska bića koja imaju iste ruke. Ruke su jezik. One govore. One pišu. One pjevaju. One slave. Ruke su moćne. One ozdravljaju onoga koji se boji. Rukama možemo pobijediti strah i neizvjesnost. Ruke su ljubav kada se šire da nas prime u zagrljaj. Ruke povezuju. Spajaju ljude, njihove živote i njihove životne priče. Rukama možemo pokazati koliko ljudskog i plemenitog još uvijek ima u nama. Ali rukama možemo pokazati koliko smo prestali biti ljudi i koliko nas je obuzelo zlo. Ruke su poput romana kojemu se svaki dan dodaje novo i iznenađujuće poglavlje. Ne možemo ih do kraja interpretirati i reći da sada znam sve o ljudskim rukama, što one mogu, a što ne mogu. Ruke su poput melodije koja vas iznova iznenadi svojom ljepotom i skladom makar mislite da je znate cijelu od početka do kraja. Zbog onoga što govore o čovjeku, puno ljudi najprije gleda u ruke drugoga. Kažu da gledajući u ruke možete puno saznati o čovjeku prije nego išta kaže o sebi. Ne može se odrediti broj pokreta kojega ruke mogu izvesti. Ako uzmemo samo zagrljaj, bezbroj je načina kako ljudske ruke grle, jer svake ruke pojedinog čovjeka grle na svoj poseban način. A gdje su ostali pokreti i geste ljudskih ruku poput stiska, plesa, načina držanja, mahanja, pravljenja simboličnih gesti. Pogledati u svoje ruke čovjeka bi moralo ostaviti u nedoumici i čudu kao kad čovjek nešto svojim rukama stvori i pita se zar su to učinile moje ruke? Kao slikar koji u rukama drži svježe oslikano platno ili glazbenik koji u rukama drži note ili pisac koji prebire rukama po omotu svog romana ili pjesnik koji dodiruje zbirku svojih pjesama. Pred snagom vlastitih i tuđih ruku, čovjek ne može a da ne zastane. Rukama uklanjamo planine, prelazimo rijeke, gradimo gradove. Nažalost, događa se da rukama razaramo i uništavamo. Premalo je reći kako su ruke dio tijela. One su nešto više, puno više. O tome nas poučava iskustvo. Sagraditi cijeli grad ljudskim rukama uz suradnju mnoštva ljudskih ruku ne može se svesti na govor o rukama kao dijelu tijela i ničemu više. U rukama čovjeka krije se nevjerojatna kreativna moć i snaga. Nezabilježena u povijesti svijeta. Čak i kada pripadaju mrtvom ljudskom tijelu, ruke ostaju simbol snage i moći. Kao kada posjetimo grob nekog velikana među nama koji je svojim rukama stvarao čudesa, bilo da je pisao, gradio, slikao, skladao. Pitamo se zar su njegove ili njezine ruke mogle stvoriti tako nešto? Što tek ruke mogu i rade svakodnevno o tome i ne razmišljamo i ne primjećujemo. Milijuni ruku svaki dan grade, grle, ljube, pišu, skladaju, ruše, razaraju, uništavaju pa ponovo stvaraju, a među njima su i naše ruke. Kakav bi svijet i naš život bio kada bi samo na jedan dan ili jedan minut ljudske ruke odlučile da taj dan neće razoriti, ubiti, oteti, opljačkati, ukrasti, razoriti? Kada bi jedan minut sve ljudske ruke odlučile da će nekoga zagrliti, dodirnuti nježnošću i blizinom, izliječiti dodirom? Taj jedan minut mnoštva ljudskih ruku koje se jedne prema drugima otvaraju da pruže dobrotu i sigurnost promijenio bi svijet do neprepoznatljivosti i učinio ga dobrim za sve nas. Jedan minut u kojem se naše ruke pružaju da čovjeka pridignu i ohrabre i prigrle bio bi najveći događaj ljudskosti i čovječnosti zabilježen u ljudskoj povijesti. Ruke su moćne i ruke su snažne. Potrebno je samo malo dobrote, plemenitosti, hrabrosti i otvorenosti da drugi čovjek osjeti koliko brige i ljubavi ima za njega u našim rukama. Dovoljno je ponekad samo raširiti ruke spremne pružiti zagrljaj čovjeku koji je uplašen i prestrašen i koji svijet smatra zlim mjestom. Samo jedna ljudska gesta i znak naših ruku može drugom čovjeku promijeniti pogled na svijet i na ljude. Toliko su naše ruke snažne, tolike su naše ruke moćne da rukama čovjeka možemo uvjeriti da ponovo zavoli svijet i ljude kao nešto što je još uvijek dobro unatoč sveprisutnom zlu kojim ljudske ruke uništavaju i razaraju i čovjeka i sve ono što su stvorile.

U Sarajevu 10. 1. 2020.

O. J.

Izvor (foto): 123rf.com; Copyright: Saiyood Srikamon

Mora biti neke istine u tvrdnji kako dodir može izliječiti bol i patnju, inače nikad ne bismo dodirnuli vrhove tuđih prstiju i uzeli među svoje dlanove lice nekoga koga volimo. Kad dodir ne bi imao spasonosnu moć i snagu da uspostavlja narušene odnose, ne bismo imali ruke kojima dodirujemo niti bi drugi imali lica, kosu, ramena i kožu koje možemo dodirnuti. Kada dodir ne bi bio snažan da oživljuje nešto što je skoro mrtvo, ljudi ne bi imali tijela i ruke, bili bi duhovi koji se ne mogu dodirnuti. Dodir je riječ kojim ruke i tijela razgovaraju.

Oduzeti čovjeku dodir znači oduzeti mu najveći dio onoga što ga čini čovjekom. Majka i dijete u nemogućnosti da razmijene prve dodire ljubavi i topline, našli bi se u ogromnoj boli i patnji jer svim bićem žele dodirnuti jedno drugo, ali nema ruku i tijela da to učine. Uzalud bi bili svi izričaji ljubavi i nježnosti ako nema mogućnosti dodira između majke i djeteta. Dodir je čaroban jezik kojim čovjek govori drugom čovjeku. Ruke, prsti, dlanovi, ramena, lice, koža, tijelo su poput novih i uzbudljivih riječi koje jezik dodira upoznaje i spoznaje otkrivajući svaki put nešto novo i čudesno što nije mogao znati pomoću riječi koje samo govori i izgovara. Dodir nadmašuje riječ u svojom snazi i moći jer kroz dodir i duša drugoga reagira i odgovara na ono što nije izgovoreno, nego dodirnuto. Čudesno je kako nešto nematerijalno i vječno skriveno duboko u čovjeku odgovara na riječi kojima govori fizičko i tjelesno kao što je ruka, dlan, kosa. Dodir je jezik kojim je moguće na fizički način razgovarati s onim što nije tjelesno niti ima fizički oblik i ne može se ne ostati ushićen i zatečen na to kako duša drugoga odgovara na dodir rukom kojim dodirujemo njegovo lice, kako vječno komunicira i razgovara s prolaznim i raspadljivim koje se otkriva i razotkriva u naboranoj ruci i napuklim i suncem opaljenim prstima.

Dodir ima i svoju zlokobnu stranu, onu koja se javlja kao šamar, udarac, otimanje, čupanje, otkidanje. Kao što riječ može raniti i povrijediti duh, i dodir može razoriti odnos naših ruku i naših tijela, dodir može razoriti povjerenje i međusobno poštovanje kada se pretvori u kaotičnu snagu i divlju moć koju ne kontroliraju više ni ljubav, ni poštovanje, ni poniznost, nego se dodir prepušta razaranju i rukama i tijelima koja ruše i uništavaju. Dodir ima i svoju mračniju i tamniju stranu kojoj se olako i površno prepuštamo u trenutcima gnjeva, srdžbe i proklinjanja. Dodir može skoro i ubiti dušu kada pokaže svoju razornu moć poput udarca, šake, šamara, pljuske i nijedan dodir kasnije, koliko kod bio nježan i glumio da se ništa nije dogodilo, ne može izliječiti dušu od straha kojega osjeća, čak i pred dodirom koji istinski želi biti nježan, topao i intiman. Dodir svojom rušilačkom snagom može zauvijek uništiti dušu i duh drugoga i drugi više nikada neće bez straha i neugode pružiti svoju ruku, lice, kosu i tijelo da ih se dodirne. Ako je dodir jezik i riječ kojima razgovaramo, onda poput pravih riječi i dodir može izgraditi porušeno, oživjeti mrtvo, ali i uništiti tek sagrađeno i ubiti tek živo i rođeno, od ljubavi, do povjerenja, do uvažavanja, do poštovanja, do bliskosti, do intimnosti. Dodir svako pojedinačno od nabrojenog svojom toplinom i ljubavlju može nanovo izgraditi, ali i svojom divljom moći i rušilačkim pohodom može uništiti.

Dodir nije tek puki fizički kontakt između moje i tuđe ruke, mog i tuđeg lice, mog i tuđeg tijela, moje i tuđe kože. Dodir je duboka i trajna komunikacija, riječ i jezik kojima ljudi razgovaraju o onome što ne mogu drugačije reći nego dodirom. Dodir je jezik kojim dvije nematerijalne duše pokušavaju izreći i pokazati što osjećaju jedna prema drugoj, dodir je trajni i svakodnevni pokušaj da se pokuša reći neizrecivo i neopisivo jer i ljubav, i toplina, i intimnost, ali i srdžba, i strah, i mržnja , i prijezir i zlo najbolje se i najjasnije izriču dodirom koji može biti čudesan dodir ruke koji ozdravlja, ali i razorna pljuska ili udarac šakom koji razara i uništava i tijelo i dušu.

U Sarajevu 29. 11. 2019.

O. J.

Oznaka: dodir

O rukama

O dodiru