Učenje predstavlja temeljni proces koji živa bića osposobljava za život. Bez njega je nezamislivo živjeti kao neovisna odrasla osoba. Postoje različiti oblici učenja, a neke od njih ljudi dijele s ostalim vrstama kao što su klasično i operantno uvjetovanje.
Ono što razlikuje učenje kod ljudi i životinja jest jezik. Jezik ljudima omogućava brojne oblike kompetencija koje su nezamislive kod drugih vrsta. On je ključan u interpersonalnoj komunikaciji, ali i u intrapersonalnoj (promišljanje, komunikacija unutar sebe). Dakle, osim što pomoću jezika uspostavljamo komunikaciju s drugim ljudima, on nam također omogućava da sami sebi govorimo, mislimo, biramo. Budući da je učenje vrlo složen proces, nije ga jednostavno definirati. No, neka općenita definicija bi bila da je učenje proces kojim iskustvo ili vježba proizvode promjene u mogućnostima obavljanja određenih aktivnosti.
Iako je ključan za život općenito te premda učenje počinje već u prenatalnom razdoblju, učenje u strogom smislu riječi uglavnom povezujemo s obrazovanjem. To je nekako logično jer se u periodu školovanja odvija aktivno učenje, tj. učimo s namjerom da nešto zapamtimo. Nasuprot tome, u svakodnevnici pamtimo određene informacije, a da uopće nismo uložili napor, dakle proces učenja odvija se nesvjesno. Upravo zbog važnosti koju predstavlja, sve češće možemo naići na tekstove koji navode različite metode lakšeg i jednostavnijeg učenja, osobito u školskom okruženju. Budući da je, kako smo već rekli, proces učenja veoma složen, samim tim ne postoji neka jednostavna shema koja bi neminovno dovela do lakšeg učenja i boljeg pamćenja. Ipak, postoje važni utjecaji na ljudsko učenje. Michael J. A. Howe u Priručniku za nastavnike navodi slijedeća tri: mentalne aktivnosti, obnavljanje i dogradnja na postojeće znanje.
Mentalne aktivnosti
Ono što redovito iznenađuje učitelje u školama jest činjenica da uz sav trud koji ulože kako bi učenicima jasnije i učinkovitije prenijeli određeno gradivo, ishod nije uvijek pozitivan. Razlog toga je što počesto zaboravljaju kako je učenje nešto što učenici sami čine ili ne čine. Nitko to ne može učiniti umjesto njih. Pokatkad se koristi metafora: „Učitelj je tu da otvori vrata znanja, ali sami učenici moraju kroz njih proći.“ Dakle, mentalne aktivnosti predstavljaju važan čimbenik koji utječe na ljudsko učenje. Prema tome, koliko god učitelj zanimljivo podučavao o nekom gradivu, neće doći do nikakvog učenja ako se sam učenik ne usmjeri i poduzme određene mentalne aktivnosti kako bi shvatio dotično gradivo. Poznavajući ovu činjenicu, učitelj može pomoći učenicima prilikom učenja tako što će ih poticati na angažman onih vrsta mentalnih aktivnosti koje će dovesti do boljeg pamćenja. To se može postići kroz određene oblike pitanja. Istraživanja pokazuju kako učenici bolje pamte ona pitanja koja su usmjerena na smisleni aspekt onoga što vide i pitanja o značenju onoga što vide. Također, složenije rečenice bolje pospješuju učenje kao i stupanj u kojem pitanje ima osobnu relevantnost za pojedinca. Navedeni oblici pitanja zahtijevaju od učenika veći napor i tako učenje postaje efikasnije. Ista istraživanja pokazuju kako namjera da se uči nema nekih dodatnih učinaka na samo učenje. To će reći da uz učinkovite mentalne aktivnosti koje učenik poduzima i nije toliko važno ima li on namjeru naučiti nešto ili ne. Svi znamo da ono famozno „Počet ću učiti od ponedjeljka“ uglavnom i nema smisla. Umjesto toga, proces učenja je potrebno aktivirati adekvatnim mentalnim aktivnostima kod učenika.
Obnavljanje
Postoji više vrsta obnavljanja, a obično se dijeli u dvije kategorije: ponavljanje i vježbanje. Ponavljanje je najraširenija strategija koju učenici koriste prilikom učenja. Važno je napomenuti kako se ono uglavnom koristi pri svjesnoj namjeri da se nešto nauči. Iako uobičajena aktivnost, ipak nije jednostavna jer nije urođena – potrebno ju je steći. Upravo iz toga razloga mnogi učenici ne koriste strategiju ponavljanja. Čini im se kao neprivlačna rutinska aktivnost. No, istraživanja pokazuju kako ponavljanje predstavlja jedan od ključnih čimbenika uspješnog učenja do te mjere da mu je potrebno posvetiti najviše vremena unutar cijelog procesa učenja, i stoga ga je potrebno prakticirati. Uz to što je potrebno naučiti ponavljati, također treba steći naviku primjene ponavljanja. To je ono što ovu strategiju čini znatno težom. Jasno je kako u tome važnu ulogu imaju roditelji i učitelji jer je čest slučaj da mladi pojedinci ne iskorištavaju prednost stečenih vještina. Uz ponavljanje, vježba je također vrlo važna. To ponajbolje pokazuje istraživanje provedeno među mladim glazbenicima – uspješniji su bili oni koji su više vremena utrošili na vježbanje neovisno o talentu. Vježbanje mora biti namjerno i koncentrirano. Dakle, potrebno je usmjeriti pažnju na one aspekte vještine koji nisu na zadovoljavajućem nivou. To je samo po sebi jasno jer nema smisla vježbati aktivnosti koje su već savladane. Kao i ponavljanje, vježbanje je vrlo zamorno i ne baš zanimljivo mladim ljudima i stoga ih je potrebno poticati kako bi stekli naviku vježbanja. I u ovom slučaju je vrlo važno da u poticanju učenici osjete osobni poziv i izazov. Može se krenuti i od onih osoba kojima se oni inače dive, uspješni sportaši, glumci, glazbenici … iza svih njih stoji naporan i uporan rad.
Nadogradnja na postojeće znanje
Prilikom stjecanja novih, nepoznatih informacija, obično se koristimo prethodno stečenim znanjem. Štoviše, veoma ovisimo o svojem postojećem poznavanju našeg svijeta. Prema tome, jasno je kako će se nove informacije lakše naučiti ako imaju nekakvu poveznicu s onim što već znamo. Stoga bi i učitelji u nastavi trebali koristiti različite strategije s ciljem povezivanja novog gradiva s učenikovim prethodnim znanjem. Neke od tih strategija M. Howe navodi u svom priručniku. Npr. u slučaju da nova informacija nema nikakvu poveznicu sa već usvojenim znanjem, potrebno je napraviti pomagala, tzv. uvodne organizatore. To je zapravo dio informacije koji se s jedne strane lako povezuje s postojećim znanjem, a s druge strane je pojmovno povezan s novim gradivom. Također, potrebno je koristiti slike, analogije i metafore. No, isto tako treba imati na umu kako postoje negativni utjecaji postojećeg znanja. Distorzije se uglavnom događaju kada je potrebno usvojiti novo znanje koje je u kontradikciji s već postojećim. Događaju se i u slučaju kad su uključena naša osobna vjerovanja, mišljenja i predrasude. Upravo zbog toga učitelji trebaju imati što bolji uvid u već postojeće znanje učenika kako bi se barem djelomično izbjegle naznačene distorzije.
UMJESTO ZAKLJUČKA
Vodeći računa o prethodno navedenim utjecajima, učitelji kao i roditelji itekako mogu pomoći djeci i mladima da učinkovitije uče. Iako se učenje često odvija nesvjesno, to zasigurno nije slučaj u školi. Tu je potrebno svjesno, koncentrirano učenje koje zahtjeva vrijeme i trud. Sva tri navedena utjecaja traže veliko zalaganje kako od učenika tako i od učitelja. No, i sam proces učenja je složen i težak pa stoga i ne postoje neki posebno lagani načini kako usvojiti određeno gradivo. U tom smislu Aristotel reče: ”Korijeni učenja su gorki, ali plodovi slatki”.
U Mostaru, 1. 10. 2018.
K. L.
Izvori:
– Howe, Michael J. A., Psihologija učenja: priručnik za nastavnike, Naklada Slap, Zagreb, 2002.
– Zarevski, Predrag, Psihologija pamćenja i učenja, Naklada Slap, Zagreb, 2007.
– https://citati.hr/citat-4180 (Stanje 1. 10. 2018.).
Izvor (foto): 123rf.com
