savršenost – Poptheo Web Portal

Muškarac želi proizvedenu ženu. Njezin karakter i izgled bi trebali biti na neki način poput dodataka kod kupovine automobila. Oni dubljeg džepa žele ženu s „full“ opremom. Ona mora biti dovršena prema muškarčevoj zamisli. I žena želi proizvedenog muškaraca. I on mora imati „full“ opremu. Ona mora biti čedna, vamp, privlačna, atraktivna, šutljiva, razdragana, pametna, ponizna, autonomna, poslušna. Žena mora funkcionirati kao mehanizam međusobno odvojenih karakternih osobina tako da se istovremeno njezine osobine mogu po potrebi uključiti ovisno što muškarcu treba u trenutku. Atraktivnost, čednost, slobodan duh, povučenost moraju istovremeno biti spojeni i razdvojeni kako bi muškarac mogao sebi ugoditi već prema vlastitim željama. On mora biti zgodan, markantan, dobro građen, po mogućnosti situiran, drvosječa sa zavidnom spisateljskom karijerom i pjesničkim ugledom, nenametljiv, nježan, brižan, intelektualac, ratnik, junak, princ na konju koji dok osvaja voljenu ženu nekim mudrim citatom iz teške knjige, spremno udara toljagom ljubomorne prinčeve koji se sumnjičavo vrzmaju oko njegove dragane. Njegove osobine moraju biti istovremeno i razdvojene i spojene kako bi žena po potrebi mogla sebi ugoditi ovisno o njezinim trenutnim potrebama. Nedostataka ne smije biti. Oboje žele gotov proizvod koji ukoliko ima jedan nedostatak, neće biti uzet u razmatranje. Oboje žele novo s proizvodne trake. Nema govora o bilo kakvom trudu, naporu, borbi. Muškarac ženi mora doći nov, umotan u foliju, zapakovan i testiran na moguće greške i po mogućnosti s garancijom na mnogo stvari. Garancija na izgled, garancija na godine, garancija na financije, garancija na karakter, garancija na ljubavne sposobnosti i domete, garancija na intelektualne moći. Lista garancija je povelika, skoro veličine jednog povećeg romana od nekoliko stotina stranica. Žena muškarcu mora doći nova, umotana u foliju, zapakovana i testirana na moguće greške i naravno s garancijom čija lista je također prilična. Garancija na izgled, na godine, na rađanje, na ljubavne čarolije, na fizičku snagu u kući i izvan kuće, na zvučnu izolaciju da ne prelazi određeni broj decibela kad govori, na mogućnost da bude uključena kad treba i isključena kad ne treba. Nijedno ne želi nesavršenu osobu oko koje se mora truditi i za koju se mora boriti. Oboje žele proizvod. Opravdanje zašto im je dopušteno tražiti gotov proizvod kao i kod svakog proizvoda pronalaze u plaćanju. Muškarac kaže kako je platio za ženu svojom karijerom, odricanjem, zarađivanjem, dok žena kaže kako je platila za muškarca svojim izgledom, mladošću, zaradom, karijerom. Oboje su uvjereni da im ono što su uložili u sebe daje puno pravo da sebi kupe muškarca ili ženu. Kada se proizvod nabavlja, glavni motiv nabavke proizvoda je moje apsolutno zadovoljstvo. Muškarac i žena kada kupuju gotov proizvod, na umu imaju isključivo sebe. Onaj drugi kojega kupuju ih ne zanima. On ili ona je stvar. Predmet. Nema osobnost. Tu su da ispune egoističku potrebu.

Muškarci i žene ponekad smatraju jedni druge proizvodima koji moraju imati sve što treba kako bi se mogli koristiti za osobnu upotrebu korisnika. Bilo kakva greška, ponekad i najmanja u proizvodu, razlog je da se proizvod baci ili vrati, odnosno ostavi. Savršeni konzumenti ne toleriraju nikakve pa ni najmanje nedostatke proizvoda kojega žele imati i koristiti. Sve mora biti na svom mjestu savršeno i besprijekorno složeno. Muškarci i žene s nedostatcima ne ulaze u uži izbor. Oni koji se još nadaju kakvom takvom proizvodnom uspjehu na ljestvici upotrebe uvijek imaju blagodat plastičnih poboljšanja, to jest ugradnje i nadogradnje opreme kako bi se bolje predstavili u lancu kupovine, proizvodnje i potrošnje. Nitko ne želi nesavršenu osobu s kojom bi se u zajedničkom naporu i nastojanju gradila osobnost s više ljudskog lica. Muškarac i žena nerijetko hoće samo proizvod koji još svježe miriše na tvornicu snova i iluzija iz koje je izišao jer nemaju nikakvu namjeru zajednički ulagati, truditi se i boriti. Oni žele probati, potrošiti i odbaciti što se inače radi s proizvedenim stvarima, ali se počelo raditi nerijetko i sa živim ljudima, odnosno muškarcima i ženama. Nesavršen muškarac i žena nisu opcija jer traže zajednički trud, napor i borbu. Savršeno proizvedeni muškarci i žene koji u sebi spajaju nemoguće i nedostižno su tražena roba na tržištu. Oko njih se ne treba truditi i za njih se ne treba boriti jer i sami traže savršene proizvode koji ispunjavaju svaku želju i svaki prohtjev bez zajedničkog napora. Osobina stvari ili predmeta je njegova izdvojenost od svega ostalog. Svaki predmet i stvar možemo odvojiti od svega, promatrati ga izolirano sa svim njegovim osobinama. Muškarac i žena kao proizvodi su predmeti koji su izloženi za promatranje, kupovinu i potrošnju ovisno o ukusu kupaca kao usamljeni otoci koji moraju pokazivati svu svoju ljepotu, ali ne smiju govoriti o svojoj usamljenosti. Kada su proizvodi onda i muškarci i žene nemaju nikakvo pravo niti dopuštenje biti „roba s greškom“ makar te „greške“ bile duboko ljudske potrebe za blizinom, brigom, sigurnošću i toplinom. Takve „greške“ nisu dopuštene i mogu ozbiljno ugroziti prodajnu privlačnost muškarca i žene i znatno im oboriti cijenu na tržištu gdje savršeni konzumenti oba spola traže gotove proizvode čija je najvažnija oznaka da se oko njih i s njima ne treba truditi i zajednički rasti, nego kupiti, probati, potrošiti i baciti ukoliko proizvod ne odgovara korisniku. Muškarci i žene danas nerijetko traže proizvode. Ne žele i mrsko im je živjeti s osobama. Osoba je naporna. Ima svoje zahtjeve. Traži razumijevanje. Hoće za sebe dio slobode. Traži da sudjeluje u zajedničkim odlukama. Ima stavove. Ima mišljenja. Osoba govori. Pita. Ispituje. Protestira. Buni se. Ne slaže se. Ali osoba je i nešto drugo. Požrtvovna. Razumna. Oslonac. Spremna pomoći. Pruža podršku. Ljubi. Voli. Pruža nježnost. Proizvod ne bi trebao imati ništa od osobe. Kao proizvod bio bi oslobođen „tvorničkih greški“ koje čine ljudskost i došao bi kao savršen mehanizam koji ispunjava sve želje i prohtjeve bez pogovora, pitanja i pobune. Muškarci i žene nerijetko tragaju i trče za proizvodima. Sve manje ih privlači i sve im je teže tragati i tražiti osobu. Svi žele gotov proizvod. Žele muškarca ili ženu koji u sebi nema nijednu kvalitetu osobe osim onih koje sami odrede da proizvod mora imati. Riječ je o puno „dodatne opreme“ koji proizvod čine korisnim, upotrebljivim, mogućim za trošiti i odbaciti jer to je i svrha proizvoda. Korisnost, upotrebljivost, trošenje i odbacivanje. Svrha osobe je nešto drugo i što god to bilo to nisu korisnost, upotrebljivost, trošenje i odbacivanje. Muškarac ili žena koji sebe smatraju osobama s pravom odbacuju da ih se u tom pogledu smatra proizvodima s određenim paketom opreme koji će služiti nečijem isključivom zadovoljstvu i želji.

U Sarajevu 31. 8. 2020.

O. J.

Izvor (foto): 123rf.com; Copyright: Roman Samborskyi

Ništa na ovom svijetu nije i ne može biti savršeno – rečenica koja joj je već neko vrijeme odzvanjala u ušima. Je li ju čula od nekoga ili pak negdje pročitala, nije više bila sigurna. No bila je uvjerena u njenu apsolutnu točnost. Pa znala je to i iz vlastitog iskustva, počevši već od banalnih stvari, kao npr. čišćenje. Koliko god se trudila dovesti u red svaki kutak vlastite kuće, nije joj uspijevalo. Pa kako onda dovesti u red svoj život, toliko puta kompliciraniju stvarnost od čišćenja? Znala je to sve. Znala je to vrlo dobro. No zašto se onda toliko trudila da sve bude na svom mjestu? Tko je uopće odredio koje je to pravo mjesto? Zašto je svaki puta padala u blagu depresiju kad nešto nije išlo onako kako je htjela i planirala? Znala je da tako šteti ponajviše sebi, ali to je jednostavno bilo jače od nje. Rođeni perfekcionist. Kako je samo patila zbog toga, i opet u toj patnji razmišljala kako će sljedeći zadatak odraditi savršeno. Mnogi su joj govorili da se opusti, samo jednom se živi, ta neće život provesti u traganju za savršenošću i dubokim nezadovoljstvom svaki puta kad ga ne dosegne, a to je praktički uvijek.

Pogleda kroz prozor svoje sobe, a za oko joj zape predivno stablo koje je pustilo svoju krošnju da ju lagano njiše ljetni povjetarac. Kako li je samo divno, kako li samo odiše slobodom, ljepotom… Onda primijeti kako to stablo nema nekog reda. Jednostavno mu grane strše onako kako žele. Čuj žele. Nasmija se na tu pomisao. Kao da stablo može nešto željeti. Da, želja. Upravo ta želja stvarala joj je toliko problema. Želja za savršenošću. Pa naravno da stablu ne smeta što se njegove grane nepravilno pružaju kad ono ni ne može željeti da imaju nekakav pravilan red. To je zapravo bio ključni problem. Kad bi samo mogla prestati željeti i žudjeti za redom, pravilnošću i savršenošću. Kad bi samo mogla poput tog stabla dozvoliti sebi da se vine do neba, da osjeti tu slobodu, tu ljepotu prirodne nepravilnosti. Kad bi samo mogla prestati razmišljati da njen život mora imati ustaljeni red i raspored. Pa zar je smisao života stvarno u tome? Ne može biti. Ne smije biti. Zapravo i nije. Ali kako to da ona toliko žudi za tim kad to po sebi i nije dobro? Odgovor nije znala. Ne samo da nije znala, nego je još više osjetila tjeskobu jer joj se sad učinilo da svojom žudnjom za savršenošću promašuje bit i smisao života.

Kad će to sve skupa prestati? Da, upravo se tome nadala. Nadala se da će se samo jedno jutro probuditi spremna da se prepusti valovima života da ju odvedu na nepoznate i neistražene obale kako bi osjetila ljepotu i moć življenja. Ovako hodeći sigurnom i poznatom stazom, prestala je osjećati i doživljavati sve one čari koje život pruža, sva ona uzbuđenja koja se javljaju dok prolaziš kroz riskantne i izazovne situacije. Iako se plašila toga, iskreno se nadala da će se upravo to dogoditi. Bilo joj je dosta svega. Bilo joj je dosta opreza, straha, pritiska… No tada primijeti da se javlja upravo ono što joj je stvaralo problem – želja. Kako god da okrene, kojim god putem da krene, ne može bez želje. Je li onda svejedno hoće li željeti red ili pak željeti riješiti se te želje? Uh, postalo joj je prevruće. Mozak joj je pregorio od tog razmišljanja. Zašto sve mora biti tako teško? Kao da se samo vrti ukrug. A možda naposljetku život i jest to – jedna velika želja koja neprestano mijenja objekt žudnje i rađa misli koje se većinom ne ostvare. Ali želju kao da to i ne brine puno. Ako se i ne ostvare, već će naići neke nove spremne da zauzmu položaj u nečijoj glavi i tako od jutra do sutra hodaju stvarajući napetost, igrajući se sve dok se ne umore, a onda prepuste mjesto novoj, svježoj i odmornoj braći. Eto što se sve može stvoriti u ljudskog glavi pred spavanje. Izmorena od igre svojih misli, utonu u san gdje su se rađale nove, nešto neobičnije slike i misli, ali ne toliko snažne i bistre da bi joj stvarale probleme.

U Mostaru 9. 7. 2020.

K. L.

Oznaka: savršenost

O muškarcima i ženama

Umalo savršena