Kako se zaštiti od tuđih umišljenih projekcija?

Stara je opaska psihologa da svoje mane najlakše vidimo na drugim ljudima. U tom smislu govorimo o obrambenom mehanizmu „projekcije”. Kada projiciramo, branimo se od nesvjesnih impulsa ili osobina, bilo pozitivnih ili negativnih, koje smo naspram samih sebe zanijekali. Jednostavnije rečeno, kada projiciramo, kao da drugima govorimo: „Nisam ja, to ste vi!”

Ovome su u različitoj mjeri, manje-više, skloni gotovo svi ljudi. Recimo, kad nekoga ne volimo vrlo ćemo lako zaključiti da ta osoba zapravo ne voli nas.

Ipak, u nekim slučajevima projekcija zadobiva opasne i dramatične razmjere, osobito u slučaju narcisoidnih zlostavljača i alkoholnih ovisnika. U tom smislu, recimo, alkoholičari će svoje najbliže stalno optuživati za neodgovornost, neurednost, nemoral i prijevaru… Ali, iskreno, nisu li to oni sami?

Slično tome, narcisoidni zlostavljači će vas rado optuživati za to da ste umišljeni, napuhani, a da ste u stvari jedno veliko nitko i ništa … opet se pitamo, nisu li to ipak oni sami?

Različite obrambene strategije sa zajedničkom psihološkom pretpostavkom

Različite psihološke škole i pravci nude različite savjete u smislu ophođenja s naznačenim projekcionim napadima, ali u suštini svi se manje-više slažu u jednom: Klasična argumentirana obrana ovdje ne pomaže. S tim samo prihvaćate nametnutu ulogu krivca, i iz te igre se nećete tako lako izvući. Ovdje se valjda treba prisjetiti da je napadač netko tko pokušava sam sebe obraniti od neugodnih nutarnjih konflikta, pa stoga trebamo primijeniti i nešto drugačiji pristup.

Ignoriranje napada

Moderna popularna psihologija bi u ovakvim slučajevima jednostavno preporučila ignoranciju. Ignorirajte napadača i ostavite ga da se sam pozabavi sa sobom, a vi nastavite svojim poslom. Ovo je moguće dobra strategija protiv nekoga s kim i niste nešto posebno bliski, ali ne i naspram bliskog člana užeg kruga prijatelja ili obitelji, jer na duže staze ignorancija će dovesti do općeg zahlađenja, a sam konflikt vjerojatno neće biti riješen.

Prihvaćanje napada

Ova strategija ide suprotnim putem. Ne ignorirajte optužbe, niti se pokušavajte argumentirano braniti, nego ih jednostavno nonšalantno prihvatite. „TI SI OBIČNA BUDALA! – „Znam da jesam, i to teška!” Ova strategija čudesno pomaže u nekim slučajevima, osobito tamo gdje je uzrok nutarnjih konflikata kod napadača duboki osjećaj neuspjeha. Napadač se nakon tuđeg prihvaćanja njegovih projekcija čudesno smiruje, jer je čuo i vidio kako nije strašno ako čovjek i nije nešto posebno pametan i uspješan. Inače, spomenuti nesvjesni osjećaj neuspjeha je okidač za brojne nutarnje konflikte. Sigmund Freud ga je vidio kao glavnog pokretača poroka. Recimo, alkoholizam je za Freuda bio oblik čovjekovog samokažnjavanja zbog neuspjeha ega.

Skretanje fokusa na suštinu problema

Treća strategija kojom se ovdje bavimo ne prihvaća ništa od dosad navedenog nego ide svojim putem. Pred napadom tuđe neugodne osobnosti ona će postaviti pitanje: „Čovječe, što tebe toliko muči?” ili „Što tebe toliko boli?” ili opet „Tko te je toliko u životu povrijedio?” Ona skreće fokus napadaču prema suštini problema, i dovodi ono skriveno nesvjesno do svjesnog. Razotkriva mu da je on taj koji ima konflikt te da ga projiciranjem na druge nastoji riješiti. Moguće da napadač neće prihvatiti vašu ulogu svojega novog psihologa, ali barem će vas ostaviti na miru.

Na stranu napadači i njihovi nutarnji konflikti, treći pristup nam omogućuje da u ovakvim situacijama ponajbolje zadržimo kontrolu, a samim tim i vlastiti mir. Jer gdje god postoji kontrola, tu nema mjesta za panične i ishitrene reakcije. Njima pribjegavamo tek onda kad osjetimo da počinjemo gubiti tlo pod nogama. Osim toga, na ovaj način ćemo čak uspijevati i razumjeti napadača, pa možda čak i voljeti, jer ljubav, razumijevanje i mir uvijek idu pod ruku sa istinom: on je taj koji ima problem, a ne mi, a mi smo ti koji mu možda možemo čak uspješno i pomoći.

U Sarajevu, 24.VII.2019. 

M. B. 

Izvori:

Darlene Lancer, „How to Confront Narcissists’ Lethal Weapon: Projection” (2019.), Psychology Today, Link: https://www.psychologytoday.com/us/blog/toxic-relationships/201903/how-confront-narcissists-lethal-weapon-projection, Stanje: 24.VII.2019.

Brooks Gibbs, How to Stop a Bully (2.V.2014), You Tube, Link: https://www.youtube.com/watch?v=7oKjW1OIjuw, Stanje: 24.VII.2019.

Stephen Farah, Transference:the Saviour, the Madonna and the Slut, CAJS, Link: https://appliedjung.com/transference/, Stanje: 24.VII.2019.

Izvor (foto): 123rf.com; Copyright: ewastudio

Spoznaj samoga sebe

Priča o davno započetom i nikad dovršenom civilizacijskom projektu…

„Kako na Istoku tako i na Zapadu dade se raspoznati neko putovanje koje je u tijeku stoljeća ljudski rod dovelo do toga da se susretne s istinom i s njome suoči. To se pak putovanje odvijalo – i nije moglo biti drukčije – unutar obzora osobite ljudske svijesti: Što više čovjek zna o stvarima i svijetu, to bolje spoznaje i samoga sebe u svojoj jedinstvenoj naravi te u isto vrijeme to hitnijim postaje pitanje o smislu stvari i same njegove egzistencije. Što god nam se predmeće kao predmet naše spoznaje, to samim time postaje i dijelom našeg života. Opomena Γνώθι Σεαυτόν (Spoznaj samoga sebe) bijaše uklesana u nadvratnik hrama u Delfima da svjedoči o glavnoj istini koju je kao minimalno pravilo morao prihvatiti svaki čovjek koji se među stvorenim stvarima htio istaknuti kao ‘čovjek’ koji je, dakako, ‘spoznavatelj samoga sebe’“ (Ivan Pavao IIFides et ratio, 1).

Moglo bi se ustvrditi da klasični duhovno-filozofski uspon zapadne civilizacije započinje upravo s naznačenim „spoznaj samoga sebe“. Kažu da je upravo ova krilatica od Sokrata stvorila filozofa, kao što će on to dalje učiniti od Platona, a ovaj – opet – dalje od Aristotela. Međutim, nije bilo puno drugačije ni na Istoku. Tako, veliki kineski filozof i mudrac Lao Tse, otprilike u isto vrijeme te potpuno neovisno od delfijskog natpisa ustvrđuje izgledno i iscrpnije: „Onaj tko poznaje druge je mudar, onaj tko poznaje samog sebe je prosvijetljen; onaj tko može pobijediti druge je jak, onaj tko je pobijedio samog sebe je svemoćan.”

Dakle, nema veće mudrosti od samospoznaje, niti ima veće slobode od samokontrole. Isto tako, ne treba puno razglabati da naznačene vrijednosti uopće ne pronalaze uporište i podršku u modernim društvenim stremljenjima. Jeste li imali ijedan predmet tijekom školovanja koji bi se zvao „samospoznaja“ ili barem nešto slično? Ok, ako već ne cijeli predmet, jeste li imali ijednu lekciju koja bi se zvala ovako? Nadalje, jeste li u životu vidjeli ili čuli ijednu reklamu koja bi pozivala na samospoznaju? Je li ovo možda bilo kada na dnevniku? Ne, ne i ne… Nećemo sad o tome kako je do ovoga došlo, nego samo da je do toga ipak došlo, a situacija zapadnog čovjeka bi se mogla definirati po onoj misli Alberta Schweitzera: „Čovjek je ovladao prirodom prije nego što je naučio vladati samim sobom“.

Sudbina

Jedna jako lijepa, ali i paradoksalna misao kaže: „Sudbina je kad nađeš ono što nisi tražio, a istovremeno shvatiš kako nikad nešto drugo nisi ni želio.“ To je otprilike to: Mi sebe danas tako slabo poznajemo da se spoznanje onoga što uistinu želimo počinje svoditi na slijepu sudbinu, providnost, sreću, slučajnost… ili kako to već da nazovemo… Treba nam neka posebna okolnostslučajan susretprst sudbine ili tako nešto kako bi smo razotkrili ono što je cijelo vrijeme bilo to u nama i strpljivo čekalo.

Kako je to moguće? Odakle toliki životni previd? Pa valjda upravo zbog prevladavajuće dominacije bavljenja izvanjskim, a ne nutarnjim svijetom. Već smo više puta spominjali onu Franklovu: Čovjek je u svom razvoju pretrpio dva velika gubitka. Jedan se dogodio davno, a to je gubitak sigurnosti životinjskih instinkta. Oni su doduše nužno istisnuti s pojavom čovjekovog razuma. Drugi gubitak se dogodio nedavno, a to je gubitak tradicije. Tako, čovjeku više ne govore ni instinkti što bi trebao činiti, a ne govori mu više ni tradicija. Naspram toga, on radi što vidi da drugi rade (konformizam) ili čini ono što mu drugi narede da čini (totalitarizam). Većina naših današnjih želja zapravo su želje drugih ljudi. Ljudska požuda ne posjeduje neki zadnji utvrđeni objekt, nego ljudi jednostavno žele što vide da drugi žele (Dostojevski i Girard). Tako valjda onda nekako i dođe do toga da se potpuno otuđimo od samih sebe i svojih iskonskih želja, te da srljamo iz jednog lošeg izbora u drugi, i to bez obzira o kojem se segmentu života pri tome radilo.

I srce ima svoja vrata …

Da bi se došlo do sebe i svojih iskonskih želja, vjerojatno je najvažnije upravo to željeti i tome težiti, jer objektivno gledajući, neki su toliko ogrezli u konformizmu i pomodarstvu da im se bilo kakva priča o samospoznaji čini kao totalna ezoterija i čisti duhovni egzibicionizam. Nasuprot tome, za istinske tragaoce će važiti ono: „Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se“ (Mt 7,7)! Pri tome u jednoj stvari treba biti oprezan. Kako je to otprilike ovdje i na početku rečeno, izvanjska spoznaja bi uvijek trebala voditi onoj nutarnjoj. Ne možemo adekvatno upoznati sami sebe, a da se pri tome ne posavjetujemo sa izvanjskim izvorima. Itekako je važno što po tom pitanju imaju reći drugi. Kakva su i koja njihova iskustva? Što kaže duhovnost, što psihologija, kao i drugi izvori… Međutim, poslije svega toga ili barem tijekom svega toga morat ćemo se susresti i samima sobom. Koji odgovori stižu iz vlastite dubine? Da, i srce ima svoja vrata… Pokucajte…

 

U Sarajevu, 27. 8. 2017.

M. B.

 

Izvor (foto): 123rf.com

Exit mobile version