projekcija – Poptheo Web Portal

Projekcija: zašto vlastite mane najlakše opažamo na drugim ljudima?

“Projekcija je postupak premještanja vlastitih osjećaja na drugu osobu, životinju ili predmet. Pojam se najčešće koristi za opis obrambene projekcije – pripisivanje vlastitih neprihvatljivih poriva drugome.”

Ljudi su po svojoj prirodi skloni da lakše uočavaju nedostatke i pogreške kod drugih negoli kod sebe samih. Naravno, postoje i oni koji će bez problema priznati vlastitu manu, ali rijetkost je da ćemo priznati baš sve. Obično ono što krijemo je ono što nas najviše smeta i gdje smo posebno osjetljivi. Kako se ne bismo morali s tim suočavati, upravo zato što nam je to vrlo nezgodno, pribjegavamo projekciji, tj. jednom od obrambenih mehanizama o kojima je prvi progovorio Sigmund Freud. Vezano za projekciju, Freud je taj obrambeni mehanizam opisao kod svoje pacijentice koja je vlastiti osjećaj srama projicirala na svoje susjede navodeći da ju ogovaraju. Dakle, nije bila spremna suočiti se s tim osjećajem, pa je radije tu lopticu prebacila drugima. Može nam se činiti kako se mi ne koristimo projekcijom jer eto nemamo problema priznati svoje mane, no kako kažu psiholozi, obrambeni mehanizmi funkcioniraju na nesvjesnoj razini i stoga ih teško prepoznajemo. Tako na primjer nevjerni suprug može svoju suprugu optuživati za prevaru ili pak osoba sa sklonostima prema krađi može govoriti kako joj susjedi pokušavaju provaliti u stan. Primjera je jako puno jer zapravo se svakodnevno koristimo ovim mehanizmom. Nešto slično možemo pronaći u Bibliji u Isusovom Govoru na gori:

”Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Ili kako možeš reći bratu svomu: ‘De da ti izvadim trun iz oka’, a eto brvna u oku tvom? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!” (Mt 7,3-5; Lk 6,41-42).

Ili drugi primjer kada Isus pripovijeda prispodobu o dužniku kojemu je kralj otpustio dug, a taj dužnik onoga koji je njemu dugovao bacio u tamnicu ne htijući mu oprostiti duga (usp. Mt 18,23-35). Iako se ovdje govori o opraštanju, ipak se dade primijetiti kako ovaj dužnik nije bio sposoban uočiti da se i on i onaj koji je njemu dugovao nalaze u istoj situaciji – obojica su dužnici. Dakle, zatvorio je oči pred vlastitom pogreškom, a istu je drugom višestruko naplatio. Slično se događa i kod projekcije: zatvaramo oči kada je u pitanju neki naš nedostatak i jednostavno ga ”prišijemo” drugom.

Budući da smo svi skloni tome i da se to odvija na našoj nesvjesnoj razini, pitamo se postoje li načini kako spriječiti projekciju? Psihoterapeuti Karen R. Koenig i Michael Brustein navode nekoliko načina. Prije svega je potrebno promisliti kako se zaista osjećamo prema sebi, ponajviše kako doživljavamo svoje slabosti. Dakle, potrebna je samorefleksija kako bismo uočili služimo li se projekcijom kako bismo sakrili svoje slabosti. Drugi način je upitati nekoga tko nam je blizak primjećuje li kod nas takvo ponašanje. Ovo je možda malo teže jer nismo uvijek spremni čuti nešto loše o sebi od osoba koje su nam drage. I na koncu, naravno, uvijek možemo potražiti savjet kod psihoterapeuta koji će nam pomoći u prepoznavanju i nadilaženju projekcija.

Važnost nadilaženja projekcije nije bitna samo za naš odnos s drugima nego je bitna i za naš vlastiti rast. To dvoje je svakako povezano jer ne možemo ni imati kvalitetne međuljudske odnose ako prije svega ne poznajemo i ne razumijemo sebe.

U Mostaru 15. 3. 2021.

K. L.

Izvori:

https://www.psychologytoday.com/intl/basics/projection

https://www.healthline.com/health/projection-psychology#how-to-stop

Izvor (foto): 123rf.com; Copyright: ewastudio

Kako se zaštiti od tuđih umišljenih projekcija?

Stara je opaska psihologa da svoje mane najlakše vidimo na drugim ljudima. U tom smislu govorimo o obrambenom mehanizmu „projekcije”. Kada projiciramo, branimo se od nesvjesnih impulsa ili osobina, bilo pozitivnih ili negativnih, koje smo naspram samih sebe zanijekali. Jednostavnije rečeno, kada projiciramo, kao da drugima govorimo: „Nisam ja, to ste vi!”

Ovome su u različitoj mjeri, manje-više, skloni gotovo svi ljudi. Recimo, kad nekoga ne volimo vrlo ćemo lako zaključiti da ta osoba zapravo ne voli nas.

Ipak, u nekim slučajevima projekcija zadobiva opasne i dramatične razmjere, osobito u slučaju narcisoidnih zlostavljača i alkoholnih ovisnika. U tom smislu, recimo, alkoholičari će svoje najbliže stalno optuživati za neodgovornost, neurednost, nemoral i prijevaru… Ali, iskreno, nisu li to oni sami?

Slično tome, narcisoidni zlostavljači će vas rado optuživati za to da ste umišljeni, napuhani, a da ste u stvari jedno veliko nitko i ništa … opet se pitamo, nisu li to ipak oni sami?

Različite obrambene strategije sa zajedničkom psihološkom pretpostavkom

Različite psihološke škole i pravci nude različite savjete u smislu ophođenja s naznačenim projekcionim napadima, ali u suštini svi se manje-više slažu u jednom: Klasična argumentirana obrana ovdje ne pomaže. S tim samo prihvaćate nametnutu ulogu krivca, i iz te igre se nećete tako lako izvući. Ovdje se valjda treba prisjetiti da je napadač netko tko pokušava sam sebe obraniti od neugodnih nutarnjih konflikta, pa stoga trebamo primijeniti i nešto drugačiji pristup.

Ignoriranje napada

Moderna popularna psihologija bi u ovakvim slučajevima jednostavno preporučila ignoranciju. Ignorirajte napadača i ostavite ga da se sam pozabavi sa sobom, a vi nastavite svojim poslom. Ovo je moguće dobra strategija protiv nekoga s kim i niste nešto posebno bliski, ali ne i naspram bliskog člana užeg kruga prijatelja ili obitelji, jer na duže staze ignorancija će dovesti do općeg zahlađenja, a sam konflikt vjerojatno neće biti riješen.

Prihvaćanje napada

Ova strategija ide suprotnim putem. Ne ignorirajte optužbe, niti se pokušavajte argumentirano braniti, nego ih jednostavno nonšalantno prihvatite. „TI SI OBIČNA BUDALA! – „Znam da jesam, i to teška!” Ova strategija čudesno pomaže u nekim slučajevima, osobito tamo gdje je uzrok nutarnjih konflikata kod napadača duboki osjećaj neuspjeha. Napadač se nakon tuđeg prihvaćanja njegovih projekcija čudesno smiruje, jer je čuo i vidio kako nije strašno ako čovjek i nije nešto posebno pametan i uspješan. Inače, spomenuti nesvjesni osjećaj neuspjeha je okidač za brojne nutarnje konflikte. Sigmund Freud ga je vidio kao glavnog pokretača poroka. Recimo, alkoholizam je za Freuda bio oblik čovjekovog samokažnjavanja zbog neuspjeha ega.

Skretanje fokusa na suštinu problema

Treća strategija kojom se ovdje bavimo ne prihvaća ništa od dosad navedenog nego ide svojim putem. Pred napadom tuđe neugodne osobnosti ona će postaviti pitanje: „Čovječe, što tebe toliko muči?” ili „Što tebe toliko boli?” ili opet „Tko te je toliko u životu povrijedio?” Ona skreće fokus napadaču prema suštini problema, i dovodi ono skriveno nesvjesno do svjesnog. Razotkriva mu da je on taj koji ima konflikt te da ga projiciranjem na druge nastoji riješiti. Moguće da napadač neće prihvatiti vašu ulogu svojega novog psihologa, ali barem će vas ostaviti na miru.

Na stranu napadači i njihovi nutarnji konflikti, treći pristup nam omogućuje da u ovakvim situacijama ponajbolje zadržimo kontrolu, a samim tim i vlastiti mir. Jer gdje god postoji kontrola, tu nema mjesta za panične i ishitrene reakcije. Njima pribjegavamo tek onda kad osjetimo da počinjemo gubiti tlo pod nogama. Osim toga, na ovaj način ćemo čak uspijevati i razumjeti napadača, pa možda čak i voljeti, jer ljubav, razumijevanje i mir uvijek idu pod ruku sa istinom: on je taj koji ima problem, a ne mi, a mi smo ti koji mu možda možemo čak uspješno i pomoći.

U Sarajevu, 24.VII.2019.

M. B.

Izvori:

–Darlene Lancer, „How to Confront Narcissists’ Lethal Weapon: Projection” (2019.), Psychology Today, Link: https://www.psychologytoday.com/us/blog/toxic-relationships/201903/how-confront-narcissists-lethal-weapon-projection, Stanje: 24.VII.2019.

–Brooks Gibbs, How to Stop a Bully (2.V.2014), You Tube, Link: https://www.youtube.com/watch?v=7oKjW1OIjuw, Stanje: 24.VII.2019.

–Stephen Farah, Transference:the Saviour, the Madonna and the Slut, CAJS, Link: https://appliedjung.com/transference/, Stanje: 24.VII.2019.

Izvor (foto): 123rf.com; Copyright: ewastudio

STVAR PERSPEKTIVE: TVOJE DESNO ĆE UVIJEK BITI NJIHOVO LIJEVO

Suočavajući se sa iznenađujućom i neugodnom spoznajom kako jednu te istu stvar može vidjeti i kao dobru i kao zlu, čovjek će biti primoran da uči, raste, radi i razmišlja …

Jedini način da vidimo svoj vlastiti lik u cjelovitosti jeste da se zagledamo u zrcalo. Međutim, naš lik u zrcalu nam ipak nije u potpunosti kompatibilan premda izgleda da jeste. Zapravo, s njim se događa radikalna transformacija: desno postaje lijevo, a lijevo desno. Na svojem vlastitom odrazu to i ne primjećujemo tako jednostavno jer su naša tijela po prirodi simetrična. I zato, da bismo shvatili dosege izokrenutog svijeta zrcala najjednostavnije je da uzmemo kakav papir s tekstom, da isti okrenemo prema zrcalu te da to pokušamo pročitati. Na prvi pogled će se činiti kao da pred očima imamo neko sasvim nepoznato pismo. Trebat će koji trenutak da se fokusiramo kako bi smo to mogli pročitati. To znači da u konačnici sami sebe i ne možemo vidjeti na vlastiti način. Možemo se vidjeti isključivo onako kako nas vide drugi. S tim u vezi, ni malo ne čudi što riječ refleksija dolazi od latinskog glagola reflect/ere što bi značilo okrenuti se, svinuti nešto unazad. Refleksija je vjerna ali izokrenuta slika!

Gledati sebe očima drugih podrazumijeva i neke specifične ljudske rituale. Inače smo sebi fini, ali pred ogledalom ljudi odjednom počinju više brinuti o svojem izgledu. Neko se dotjeruje da bi bio ljepši i dražesniji, a netko se sređuje na suprotan način, da bi izgledao snažnije i opasnije. Netko opet vježba određene geste i grimase … Dakle, pogled u zrcalo znači gledati se očima drugih, a pogled drugih nam sugerira to da nas ti drugi u većini slučajeva i ne mogu prihvatiti onakvima kakvi jesmo. Da bi im se svidjeli moramo se prilagoditi njihovom ukusu … ili ćemo radije prkositi i biti sretni sami sa sobom kakvi jesmo, riskirajući pri tomu možebitni društveni status čudaka i ekscentrika.

„Jao vama ako vas svi budu hvalili“! (Lk 6,26)

Kad stojimo pred nekim, jedno naspram drugog, sve što je nama s desne strane bit će njemu ili njoj s lijeve, i obratno, a tradicionalno gledano, desna strana je ona prava strana, tj. ono što je po sebi dobro i ispravno. To se uvuklo čak i u velike jezike: npr. u engleskom, njemačkom i ruskom „desno“ i „pravo“ se izražava identičnim pojmovima ili barem onim vrlo sličnima. S druge strane, kod nas, onaj posprdni i pogrdni naziv „levat“ izgledno vuče korijene od onoga „ljevak“. Isto tako, do ne tako davno roditelji su u našim krajevima tjerali djecu ljevake da postanu dešnjaci. Ili opet, katolički način križanja podrazumijeva nakon poteza „gore-dolje“ potez s lijeva na desno, i to naravno sve skupa desnom rukom. To se tradicionalno i tumačilo kao prelazak/bijeg od strane prokletstva prema desnoj strani blagoslova!

Više o temi: http://poptheo.org/dvodimenzionalni…g-ljudskoga-bica/ ‎

No, ovdje se sada pitamo ima li ta međusobna izokrenutost veze s međusobnim moralnim, kao i ostalim kvalitativnim procjenama? Vrlo moguće da ima … ljudi su odvajkada pokazivali tendenciju da dobre ideje i inicijative dočekaju „na nož“, baš kao što su i one loše i besramne ljude, inicijative i ideje znali obasipati cvijećem i panegiricima. Tako je postalo uvriježeno govoriti da za istinski uspjeh obično treba puno rada, truda i vremena, baš kao i uvjeravanja drugih u to što činiš, da činiš dobro. S druge strane, jedan brzi instant uspjeh nekako oduvijek je podrazumijevao grešne ustupke i kompromise … sve do razine prodaje vlastite duše. Tek zub vremena pokaže i dokaže što je stvarno valjalo, a što ne.

Gospodin Isus u tom smislu reče: „Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi.“ Inače, tumačenja radi, dok su pravi proroci ljudima govorili ono što moraju čuti, lažni su govorili ono što bi ljudi željeli čuti! Podilaženje nižim strastima je oduvijek predstavljao put do brzog uspjeha, doduše, s nezgodom naknadnog prispijeća na smetlište povijesti.

Ništa mimo „zlatnog pravila“

Već rekosmo, ljudi nas vrlo rijetko prihvaćaju onakvima kakvi jesmo. Čak što više, mnogi od njih će nas svakodnevno zasipati s raznim zahtjevima i očekivanjima. Ponekad se svakako trebamo prilagoditi ovakvim zahtjevima, ali pokatkad sigurno ne. Kako ćemo to znati? Vrlo jednostavno: ako netko od nas očekuje nešto što njemu samom ne pada napamet da poduzme ili učini, onda se ovdje sigurno radi o pretjeranom i naopakom zahtjevu. U tom trenutku postajemo žrtve tuđe iskrivljene percepcije o nama samima: oni naše dobro vide kao zlo, a zlo kao dobro, baš kao što iz svoje interne perspektive jasno znaju što je dobro, a što je zlo. No, ruku na srce, ovakvom nečem smo svi skloni, i zato nam je uvijek oprezno suditi. Tako, nerijetko očekujemo nemoguće stvari od drugih, i to baš zato što ih ne vidimo realno nego izokrenuto. Isto kao što je naše desno njima lijevo, tako je i njihovo desno nama lijevo.

Istinskog razumijevanja zato i nema bez uživljavanja u tuđu ulogu. Tek kad se pitam što bi ja sam učinio da sam na njegovom/njezinom mjestu, tada mogu otprilike ispravno percipirati što bi to onaj drugi trebao učiniti.

Nekad je dobro biti naopak

Freud je govorio o obrambenom mehanizmu projekcije kao o tendenciji da ljudi svoje osobne mane najbolje vide na drugima. No, što je to uistinu mana, a što vrlina? U judeo-kršćanskoj tradiciji „raspoznavanje dobra i zla“ je prvenstveno Božje pravo i sposobnost te je za sinove ljudske ovo izričito zabranjeno područje, valjda baš zato što smo skloni stvari vidjeti naopako. Zato je put mudrosti za čovjeka dug i mukotrpan. Prvo me nešto nervira kod drugih, a zatim shvatim da to i sam činim. Onda pokušam to da ne činim, ali svejedno činim. Zatim pomislim kako mi to ipak svi trebamo činiti, ali možda na neki drugi način ili u nekoj razumnijoj i racionalnijoj mjeri. Suočavajući se sa iznenađujućom i neugodnom spoznajom kako jednu te istu stvar može vidjeti i kao dobru i kao zlu, čovjek će biti primoran da uči, raste, radi i razmišlja. Na kraju krajeva, i jedan istinski i ponizni priziv na one vječite božanske transcendentalne korektive postaje moguć tek onda kada se bolno suočimo s granicama vlastite perspektive i mišljenja.

U Sarajevu, 10. 11. 2016.

M. B.