Samopouzdanje je iznimno važna karakterna crta koja se po sebi tiče gotovo svih elemenata jednog sretnog i ispunjenog ljudskog života. U tome smislu, osobe s visokom razinom samopouzdanja dokazano imaju manje problema sa strahovima i anksioznošću, fleksibilnije su, više uživaju u ljubavi i prijateljstvu, otvorenije su za nove spoznaje i iskustva te uspijevaju biti u bliskoj vezi sa onim svojim istinskim „Ja”.
Samopouzdanje se kolokvijalno može pokatkad uzeti i kao negativan pojam, i to ukoliko ga se krivo razumije u prvom redu kao ponos ili da ne spominjemo prepotenciju, oholost, samoljublje i usiljenu kompetitivnost. Međutim, jedno istinsko samopouzdanje nema nikakve veze s pobrojenim, jer ono prije su manje-više sve odreda teške karakterne mane, dok je samopouzdanje izraz i sukus jednog zdravog i zrelog čovještva.
Znakovi istinskog samopouzdanja
U psihologiji se općenito govori o različitim znakovima samopouzdanja, a ovdje donosimo neke od njih:
Ljudi snažnog samopouzdanja ne trebaju izvanjske komplimente da bi pospješili isto. Međutim, premda ne ovise o njima, oni općenito nemaju problema s tim da primaju tuđe komplimente. Slično tome, oni nemaju problema ni kad im se uputi pokoja kritika. Također, za njih se kaže da ne popuštaju pod društvenim pritiscima, s tim da to kod njih nije toliko stvar prkosa i samodokazivanja koliko stvar pristajanja uz svoj osobni životni nacrt i put. Ovdje dolazimo moguće do same srži jednog zdravog samopouzdanja. Ono podrazumijeva spoznaju svoje vlastite specifične uloge u životu, pa samim tim onda i razumijevanje svoje istinske prirode. Stoga osobe visokog samopouzdanja karakterizira snažna potreba da budu ono što jesu, dok osobe niskog samopouzdanja, obratno, pokreće želje da budu poput drugih. Pojašnjenja radi, neki istraživači navode da se općenito najniža razina samopouzdanja u životu događa s početkom adolescencije (9-13 god.), te nešto kasnije, s početkom perioda osamostaljivanja (18-23 god.). A realno gledajući, ovo i jesu godine kad su djeca i mladi preokupirani pronalaženjem sebi prikladnih idola i uzora.
Od daljnjih znakova visokog samopouzdanja ovdje spominjemo još izbjegavanje hvalisanja, kao i izostanak straha zbog tuđeg uspjeha. Također, ovakve se osobe se ne boje tražiti tuđu pomoć kad im je potrebna, kao što se ne boje tražiti ni tuđi savjet. Osim toga, za ovakve osobe se kaže da općenito više slušaju nego što govore, ne boje se promjena, nije ih strah priznati vlastitu krivicu, kao što im također nije problem priznati drugoj strani u raspravi da je pokatkada u upravu. Slikovito rečeno, dok osobe niskog samopouzdanja obično smatraju da su toliko snažne da nikome ne dopuštaju ni pera da im odbije, osobe visokog samopouzdanja smatraju da su toliko snažne da im se apsolutno ništa loše neće dogoditi čak ukoliko im usput netko odbije i poneko pero. To je jednostavno stvar postojanja ili nepostojanja nutarnje konzistencije – što je neka stvar po sebi krhkija, to ćemo se oko nje morati zauzetije brinuti.
Samopouzdanje – stvar prirođene genetike ili stečena vještina?
Neki istraživači danas smatraju kako je samopouzdanje u načelu čovjeku prirođeno, što će reći da oni to vide prvenstveno kao stvar genetike. S druge strane, izgledno je ipak veći broj onih koji samopouzdanje dovode u vezu s jednim adekvatnim roditeljskim odgojem. Ovo razmišljanje, dakle, poima samopouzdanje više kao stečenu vještinu koja se samim tim može sticati i naknadno, što će reći u onom slučaju kad nije stečena na vrijeme kroz odrastanje i djetinjstvo.
Ako bismo pokušali odrediti koje to stvari iz djetinjstva osobito loše utječu na nisko samopouzdanje u odrasloj dobi, onda bi na prvom mjestu svakako istakli neadekvatno sankcioniranje djece od strane roditelje. Bilo da govorimo o fizičkom kažnjavanju ili o onom neadekvatnom verbalnom (deranje, psovanje, omalovažavanje uz hrpu pejorativnih epiteta i usporedbi), oba ostavljaju veoma loše posljedice na samopouzdanje djece. Tome naprotiv, ako je dijete već ponekad nemoguće i nedokazivo, onda bi ga bilo puno adekvatnije sankcionirati uskraćivanjem igračke, TV-a, kompjutera, igrice ili omiljenog slatkiša. Na taj način, dijete će kudikamo naučiti lekciju, a da njegov nutarnji integritet pri tome ne bude narušen.
Drugi, moguće i katastrofalniji izvor niskog samopouzdanja kod djece javlja se zbog roditeljskog zanemarivanja. Ovakvi ljudi kasnije ne samo da nemaju samopouzdanja već im počesto kronično nedostaje i bilo kakvo poštovanje, savjest i životna motivacija. Kako to piše Christa Meves u „Manipuliranoj neumjerenosti”, sa ovakvim ljudima kasnije je veoma teško raditi te slabo reagiraju na bilo kakvu postojeću terapiju.
Treći dominantni izvor niskog samopouzdanja kod djece bi se mogao identificirati s prebrižnim roditeljstvom. Premda se na prvu mogu činiti posve uzornima, prebrižni roditelji mogu biti uzorkom brojnih problema svojoj djeci u odrasloj dobi. Uz njih je jednostavno nemoguće u potpunosti odrasti te steći sva ona potrebna životna umijeća, stavove, odgovornosti i navike. Jer oni to sve radije sami obavljaju za svoju djecu, ostavljajući ih tako trajno nedoraslima, pa samim tim i nesigurnima.
Neke praktične vježbe za jačanje samopouzdanja
Kako smo već rekli, mnogi autori i istraživači danas smatraju da se poljuljano samopouzdanje itekako može naknadno ojačati. Krenut ćemo stoga od onih jednostavnijih i lako primjenjivih stvari. Američka psihologinja Barbara Markway predlaže u tom smislu da si zapišemo kakvu krilaticu ili misao koja nas ohrabruje i motivira te da je izložimo sebi na vidljivo mjesto gdje često boravimo. Slično ovome, ona predlaže i to da si nađemo kakvu vlastitu fotografiju iz životnog perioda kad nam je išlo dobro i kada smo pouzdano bili zadovoljni i sretni pa i nju onda također staviti na istaknuto mjesto na koje ćemo često moći bacati pogled.
Dalje od ovoga stvari postaju nešto složenije, ali su i dalje poprilično izvodive. Tako Alice Boyes kao prvo predlaže da sagledamo malo svoja prethodna iskustva povezana s niskom razinom samopouzdanja i visokom razinom anksioznosti. Pri tome se osobito treba fokusirati na sve one događaje kada smo prethodno bili vrlo zabrinuti i uplašeni, a da je na kraju ipak sve prošlo sasvim dobro. Prepoznavanjem i osvješćivanjem takvih obrazaca bezrazložne brige i straha, kudikamo možemo popraviti razinu vlastitog samopouzdanja vezanog za nadolazeće događaje i izazove.
Slično prethodnome, Boyes predlaže da sagledamo i sve one životne događaje kada smo bili iznimno uspješni, pa o čemu god da je riječ. Kako smo se tada osjećali, koliko smo i kako radili? Što nam je bilo na pameti? Čemu smo se nadali? Na koji način smo s drugima izlazili na kraj? Na ovaj način stječemo uvid u onu suptilnu recepturu uspjeha koja već postoji negdje u nama.
Sljedeća točka izravno je povezana s prethodnom, a ona bi glasila: Zašto bi se trebalo prestati uspoređivati s drugima? Ljudi niskog samopouzdanja često bivaju osupnuti uspjesima drugih ljudi, te kao da samim tim još i dodatno gube vlastito samopouzdanje. No, prema Boyes to jednostavno nije tako. Jer niti su drugi ljudi uvijek i u svemu uspješni niti smo mi uvijek i u svemu neuspješni. Jednostavno, svaki čovjek u životu se mora suočiti i s uspjesima i s neuspjesima. Upravo stoga u životu ni nema smisla uspoređivati se s drugima. Treba činiti ono svoje najbolje što možemo, i tako ćemo s pravom i sami sebe moći smatrati uspješnima. Upravo dakle ono kako Caroline Webb i definira samopouzdanje: To je ono kako se osjećaš kad si najbolji što možeš biti!
U Sarajevu 2. IX. 2020.
M. B.
Izvori:
– Vladimir ZIVANOVIC, 11 Signs Revealed Only In People With True Confidence, Lifehack, https://www.lifehack.org/283544/11-signs-revealed-only-people-with-true-confidence (Stanje: 2. IX. 2020.).
– Barbara MARKWAY, Why Self-Confidence Is More Important Than You Think (20.IX.2018.), Psychology Today, https://www.psychologytoday.com/intl/blog/shyness-is-nice/201809/why-self-confidence-is-more-important-you-think (Stanje: 2. IX. 2020.).
– Alice BOYES, 5 Tricks for Low Self-Confidence (4. IX. 2020.), Psychology Today, https://www.psychologytoday.com/us/blog/in-practice/201809/5-tricks-low-self-confidence (Stanje: 2. IX. 2020.).
– Maureen HEALY, Is Self-Confidence Pre-Determined? (3.XI.2011.), Psychology Today, https://www.psychologytoday.com/intl/blog/creative-development/201111/is-self-confidence-pre-determined (Stanje: 2. IX. 2020.).
– Christa MEVES, Manipulirana neumjerenost. Psihičke opasnosti u tehniziranom društvu, UPT – Đakovo, 2005.
Izvor (foto): 123rf.com; Copyright: crazymedia;