Često čujemo kako treba poslušati svoje srce, pa poslušajmo i ovu neobičnu priču „od srca“; priču o životnim usponima i padovima, i ravnoj crti smrti …
Ovo je elektrokardiogram (EKG) zdravog ljudskog srca:
Vidimo, ima tu ravni dio, pa mali brežuljak … zatim veliki uspon, iza kojeg dolazi silazak, zapravo veliki pad – depresija … Zatim opet mali brežuljak, pa opet ravnina … I tako puno puta tijekom života. To je upravo ritam života!
A sad pogledajmo elektrokardiogram umirućeg srca:
Lijevo se vidi posljednji otkucaj … posljednji uspon i posljednji pad, i iza toga dolazi vječita ravnina. Nema više uspona, doduše, nema niti padova … samo vječiti unisoni „beeep“.
Ovo je možda i najilustrativniji mogući način da prikažemo što je to kultura smrti o kojoj se danas često govori. Kultura smrti se ne bazira prvenstveno na konzumiranju destruktivnih ili barem tmurnih kulturoloških sadržaja. Kultura smrti je odreknuće od životnih uspona s ciljem izbjegavanja životnih padova i razočarenja. U kulturi smrti važno je ne izgubiti, makar se pri tomu ništa ne dobilo. Kultura smrti ide daleko o nakraj Churchillove definicije uspjeha, da „uspjeti znači prihvaćati neuspjeh za neuspjehom, ne gubeći pri tomu entuzijazam.“ Kultura smrti je sva fina, ravna i upeglana. To je onaj uznemirujući otegnuti „beeep“ od maloprije.
No, ima i ono kad srce nije ni mrtvo, ali nije ni zdravo kako bi trebalo biti …
Ovo je elektrokardiogram tzv. ventrikularne fibrilacije:
Izvor (Photo): https://www.slideshare.net/NikolinaStojic/ekg-zapisi
Ritam srca ovdje postaje brz i nepravilan, dok stijenke srčanih komora počinju beskorisno treperiti. Ovako, sve skupa nemedicinskom promatraču može izgledati kao nekakvo stalno besmisleno uspinjanje i padanje. Nedostaje predah, nedostaje mirna faza. Živo podsjeća na život modernog marljivog preambicioznog čovjeka. Ovo je trebao biti jedan lijep i uspješan život, ali na kraju se sve neplanirano pretvorilo u grozničavo pretjerivanje.
Eto, često čujemo da treba poslušati svoje srce. No, možda nam srce i na ovaj način može ispričati svoju priču … prenijeti svoju mudrost i istinu o životu.
Završit ćemo danas sa onom Mozartovom definicijom glazbe: „Glazba nije u notama, nego u onoj tišini između njih“. Tako i život treba svoje uspone i padove, kao i svoje ravne dijelove … Treba svoju buku, ali i svoju tišinu. Tek tada slika postaje zaokružena i smislena.
U Sarajevu, 5. 4. 2017.
M. B.