granica – Poptheo Web Portal

Zašto se netko minuciozno i studiozno bavi našim životom? U svakom trenutku spreman je prigovoriti i kritizirati. Ne može nas ni jedan trenutak ostaviti na miru. Napeto i koncentrirano promatra svaki naš pokret, gestu, kretnju, izgovorenu riječ, kretanje tijela. Ono čemu ne pridajemo važnost, on/ona obrađuje kao da je materijal za knjigu. O nekoj našoj gesti ili izgovorenoj riječi izriče cijelu studiju o našem ponašanju, našoj osobnosti, našem karakteru. Recimo da smo u nekom trenutku izgovorili neku riječ kojoj nećemo pripisati posebnu važnost. Međutim on/ona će iz jedne naše riječi izraditi cijelu studiju o nama i neće dopustiti da sami nešto o sebi kažemo. Neprestano se baviti tuđim životom, svim njegovim aspektima i ići do bolesnog promatranja detalja pokazuje duhovno siromaštvo vlastitog života, nedostatak kreativnosti i duboku neispunjenost. Nitko se ne osjeća povrijeđenim ako s vremena na vrijeme netko pokaže interes za njegov život. Posebno u okolnostima kada to očekujemo. Kao kada nas netko pita kako stojimo sa zdravljem jer je čuo da smo bolesni ili kako nam je živjeti u novom okruženju jer čuje da smo se odselili ili kako nam je na poslu jer čuje da smo promijenili posao. S vremena na vrijeme biti zainteresiran za tuđi život pokazuje našu pristojnost i distanciranost. Istovremeno pokazati interes, ali ne „zabadati nos“ previše, pogotovo kad nam netko daje jasne i nedvosmislene znakove do koje granice nas pušta da budemo zainteresirani za njegov život. Pristojan i diskretan čovjek puno više pazi na te znakove nego li na znatiželju i potrebu da zna nešto o tuđem životu. Svatko od nas, s vremena na vrijeme, upozna čovjeka koji ne pazi na znakove koje mu dajemo kada mu želimo pokazati do koje granice može biti zainteresiran za naš život. Takav je čovjek ponekad nepristojan i indiskretan jer mu je na prvom mjestu njegova bolesna znatiželja, a ne ono što mu nedvosmisleno govorimo o tome koliko smo raspoloženi i zainteresirani da mu nešto o sebi kažemo. Takav čovjek, nesposoban kontrolirati svoju nepristojnost i indiskretnost, naše obične i svakodnevne geste, pokrete, susrete, odlaske i dolaske s posla, susrete s prijateljima, kratka kašnjenja tumači često na bizaran način koji ponekad nema velike povezanosti s racionalnim načinom razmišljanja. Kao kada žena nakratko zakasni na sastanak s muškarcem jer se dogodila manja prometna nezgoda u gradu. Muškarac bolesno znatiželjan, nesposoban biti pristojan i diskretan, od tog kašnjenja može stvoriti cijelu sliku o njoj počevši od toga da je neodgovorna, da ga ne poštuje, da sigurno ima nekog drugog, da se pravi važna, da ona sigurno želi da bude u centru pažnje i mnoštvo drugih stvari. Događa se da u okolnostima kada imamo posla s bolesno znatiželjnom osobom koja nas stalno promatra pod mikroskopom racionalna i normalna objašnjenja neće biti prihvaćena i uvažena. Netko je toliko opterećen nama i toliko je zauzet našim životom da s vremenom naše obične i prirodne geste, pokrete, govor više ne može sagledavati normalno. U svemu što činimo vidi neko više skriveno značenje, pa tako nekoj našoj riječi, rečenici, gesti rukom ili pokretu tijela daje značenja koja ne postoje zbog čega komunikacija i susreti s takvim čovjekom postaju nemogući, neizdrživi i nepodnošljivi. Nerijetko nas je i strah takvog čovjeka jer moramo stalno razmišljati i misliti što ćemo i na koji način reći i na koji način gestikulirati. Nadamo se da će jasnoća naših riječi i pokreta umanjiti ili ukloniti problem. Ipak neće. Čovjek koji se uporno i svakodnevno bavi našim životom i svakodnevno nas promatra već je izradio cjelokupnu strukturu naše osobnosti i karaktera makar s njim nismo imali previše kontakta osim razmjene nekoliko kurtoaznih riječi i rečenica. Njemu je to dovoljno da izradi „image“ onoga kakvi smo i što smo i tu se nerijetko ne može ništa učiniti koliko se god trudili.

Pretjerano i neprestano bavljenje tuđim životom do najsitnijih detalja siguran je znak dubokog siromaštva i neispunjenosti vlastitim životom, znak teškog nezadovoljstva koje čovjek nerijetko projicira u naš život. Kao kada netko u našoj ljutitoj gesti ili rezigniranom uzdahu u nekom trenutku zaključi da smo kao osobe ogorčeni i nezadovoljni iako ne zna niti ga zanima kontekst naše geste i uzdaha. Čovjek koji se neumorno bavi tuđim životom negdje u sebi ima potrebu biti istovjetan nama. Želi naš život. Želi biti mi. Ili nema vlastitog života. Obično onaj tko se studiozno bavi detaljima tuđeg života nema nikakav život. Život mu je neispunjen. Bezidejan. Prazan. Kao da se nada da bi studirajući naš život i njegov život time dobio smisao. I dogodi se. Smisao njegovog života postane svakodnevno i neprestano praćenje i promatranje našeg života. Nekakav oblik špijuniranja i nadzora koji njegovom životu daje nekakav smisao i usmjerenje. Međutim, život većine ljudi, pa i naš život, nije život nekakvog tajnog agenta, skriveni život koji je pun uzbuđenja. Većina nas živi prosječnim, običnim i svakodnevnim životom. Naše geste, pokreti, riječi i susreti s drugim ljudima u velikoj mjeri ne kriju puno. Razgovaramo o svakodnevnim stvarima, tu i tamo, ako smo prijateljski povezani, dotaknut ćemo i neke osobnije i važnije teme. Ipak onaj kojemu je promatranje našeg života smisao u svemu tome vidi neka tajna, nepoznata i duboka značenja koje tumači na sebi svojstven način. Susret s nekim za njega je urota, susret žene s muškarcem i obrnuto je varanje, susret rodbine je zavjera protiv njega da ga se izbaci iz nasljedstva, naš povratak kući nekoliko minuta kasnije znak je da nešto krijemo, naše kretanje drugačijom rutom pri dolasku kući znak je da imamo neke tajne planove. I tako unedogled. Ne možete tom čovjeku objasniti da ste zakasnili jer se dogodila manja prometna nesreća ili vam je stao auto. Iako sve to možete dokazati, dokaz izgleda ne vrijedi. Čovjek koji nas plaši jer se uporno i neprestano bavi našim životom do najsitnijih detalja odavno je izgradio o nama sliku u kojoj kad bismo je imali priliku vidjeti ne bismo prepoznali nijednu našu ljudsku crtu, osobinu, vrlinu i manu. Čovjek koji je duboko opterećen našim životom izgradio je o nama sliku nama potpuno nepoznate osobe bez identiteta. Niti on zna tko je ta osoba, a mi još manje. Svejedno on uporno inzistira da smo to mi. Ako se inzistiranje nastavlja i postaje sve glasnije, dobro je, ako je moguće, kloniti se takvog čovjeka i njegovih bizarnih zaključaka o nama. Koliko god bilo možda na početku ugodno i privlačno, uskoro nećemo moći normalno živjeti od njegovih iracionalnih zaključaka i bizarnih tvrdnji o tome što smo i kakvi smo. Takav čovjek u jednom trenutku više ne priznaje nikakve prirodne, normalne i racionalne zaključke i objašnjenja nego samo zaključke svoga bizarnog svijeta nadzora, promatranja i kontrole. Nije isključeno da u njegovom svijetu možemo biti promatrani kao opasnost i prijetnja makar nismo takvi. Nemoguće je se boriti protiv bizarnosti i iracionalnosti. Od njih se jedino možemo, ako je moguće, na vrijeme skloniti čim primijetimo da netko previše, svakodnevno i neprestano promatra svaki detalj našeg života. Svaku gestu, kretnju, riječ i dah i donosi zaključke o nama koji nemaju veze s našim karakterom i osobom.

U Sarajevu 29. 10. 2020.

O. J.

Izvor (foto): 123rf.com; Copyright:

Svi smo ponekad nezadovoljni. Ali to nije isto što i biti nesretan. Nezadovoljstvo upućuje na konkretno i na granicu. Nezadovoljan uvijek zna točno o čemu se radi i što ga čini nezadovoljnim. Nezadovoljstvo se javlja unutar određenih granica. Biti nezadovoljan životom svoj početak i kraj mora imati u nečemu opipljivom. I čim se prepreka ukloni, prestaje se biti nezadovoljan.

Biti nesretan nema nikakvu granicu i nijedna prepreka koju uklonimo neće nam život učiniti manje nesretnim. Nesretnost je bezgranično odbijanje da pokušamo pronaći sreću unutar razumnih i ograničenih okvira našega života. Nesretnost je neznanje o mogućnostima pronalaska sreće u svakodnevnim i običnim trenutcima života. Nesretan čovjek nema granicu unutar koje bi mogao reći za sebe da je sretan i tu granicu nema jer ne zna da čovjek može biti veoma sretan s malim stvarima u životu. Nesretan čovjek misli da je sreća bezgranična i beskrajna poput njegovog osjećaja nesretnosti. On zahtjeva za sebe i za svoj život beskonačnu sreću i bilo što manje od toga neće ga učiniti sretnim, nego će produbiti njegovu nesretnost. Ako nesretnom čovjeku pokušate darovati i dati što više sreće i radosti, iako neobjašnjivo, učinit će te ga još više nesretnim jer njegova nesretnost prezire i omalovažava svaku granicu sreće, pa čak onda kada nesretnom hoćete darovati sreću iznad vlastitih mogućnosti i sposobnosti, on će vas još više prezirati i omalovažavati.

Nesretnost je beskonačno nezadovoljstvo koje nema nikakvih granica i ograda. Čovjek može biti nezadovoljan i sretan jer neka nezadovoljstva se odnose samo na određene trenutke njegovog života, a ne cijeli njegov život. Nezadovoljan i sretan čovjek je čovjek koji razumije da unutar njegovog života i nezadovoljstvo i sreća imaju ponekad granice unutar kojih mora živjeti i koje mora prihvatiti.

Čovjek ne može biti nesretan i zadovoljan na koji god način pokušao osmisliti vlastiti život. Iz čovjekove nesretnosti proizlazi i njegovo beskonačno nezadovoljstvo koje zahvaća cijelo njegovo postojanje i onda kad za razliku od mnogih drugih ima od njih više i u životu mu ide puno bolje nego drugima. Nesretan čovjek misli da su za njegov osjećaj nesretnosti krivi drugi jer njegovu beskonačnu nesretnost nitko od ljudi ne može nadvladati što god za njega učinili. Nesretan je i u ljubavi nesretan i onda kad mu netko daruje ljubav iznad svih svojih ljudskih granica, mogućnosti i sposobnosti. Nesretnost je pogled na život i postojanje prema kojem je čovjek uvjeren da njegova nesretnost nema granica i da ništa što drugi za njega čine, rade i daruju ne može izbrisati granicu koje ionako nema. Nemogućnost i odbijanje da se barem pokuša biti sretan unutar nekih granica muka je onih koje zovemo ili doživljavamo nesretnima.

Ne bez razloga, ponekad možemo čuti druge kako govore da je onaj koji je nesretan na određeni način i proklet jer nesretnost je oblik prokletstva, biti nesposoban sebi postaviti granicu ili okvir i pokušati unutar njih pronaći mrvice sreće za sebe. Nesretan ruši sve ograde, okvire i granice koje drugi ljudi pažljivo i s mukom grade svojim rukama i znojem kako bi za sebe osigurali jedan kutak i komadić sreće u životu. Koristi se sarkazmom i prijezirom da bi ismijavao tuđe male i sitne životne sreće, radosti i zadovoljstva samo da bi pobjegao od sebe i od spoznaje da je proklet jer ne postoji granica unutar koje bi on mogao reći za sebe konačno sam i ja sretan. Čovjek koji je nezadovoljan svim i svakim, koji ali baš nigdje neće pokazati osmijeh zadovoljstva bez obzira o kolikoj se sreći radilo i koji sarkazmom i prijezirom omalovažava sve one koji pronalaze sreću u životu, obično je nesretan čovjek. Prokletstvo nesretnosti koje pogađa čovjeka ne dopušta mu da ikad i igdje kaže kako je i on na trenutak bio sretan i zadovoljan nečim i nekim u životu. Njegova gladna nesretnost koja izjede sve njegove sretne trenutke i radosti, a koji bi nekom drugom čovjeku bili možda i najsretniji i najradosniji trenutci života, ne dopušta mu da shvati kako nesretnost koja nema granica vodi u prokletstvo i veoma loš i veoma težak život. Život u kojem nikakva dubina i intenzitet sreće, radosti i dobrote ne mogu svladati beskrajnu nesretnost koja se poput nepreglednog groblja punog grobova u koje je zakopao sve sretne trenutke života razvukla nad njegovim mislima i dušom.

Kada ljudi kažu da je onaj koji je nesretan kao proklet, kao da time žele reći da je riječ o čovjeku koji sahranjuje i zakopava ono najbolje od svog života što bi mu moglo pružiti sreću i radost i to čini namjerno i smišljeno jer njemu je važnije sahraniti sreću, nego pokušati iskusiti sreću u nekoj običnoj i normalnoj ljudskoj mjeri. Nesretan čovjek grobar je vlastitog postojanja i onaj koji sahranjuje ono što bi trebalo živjeti i što bi trebalo čuvati da ne propadne. Jer kao što neki čovjek zna koliko su dragocjeni i prevažni trenutci sreće i radosti koje pronalazi u granicama svog života, tako i nesretnik ne zna da sreća u životu dolazi uvijek u granicama, nikad beskonačno i beskrajno i vječno. I zbog tog neznanja gazi po grobovima svojih sretnih i radosnih trenutaka optužujući sve druge da nitko od njih nije dostojan da ga usreći, voli, ljubi, zagrli, kaže mu lijepu i ohrabrujuću riječ. Nesretnik se prema svima obraća s prijezirom i odbacuje bilo kakvu ponudu da ga drugi makar i ograničeno učine sretnim. Iza sebe ostavlja groblje svojih sretnih i radosnih i životnih trenutaka i nastavlja ići kroz život u neznanju, nesposoban shvatiti da je ono što je iza sebe sahranio bila sreća i zadovoljstvo života i da se više vjerojatno neće ponoviti jer namjerno ubijeni, sahranjeni i definitivno mrtvi trenutci sreće ne mogu uskrsnuti.

Zato možda ljudi za nesretnika kažu da je proklet, jer dok drugi čuvaju, paze i zalijevaju mrvice sreće koje im daruje život i drže ih u životu što duže da ne umru, nesretnik s određenim zadovoljstvom i slašću ubija, zakopava i sahranjuje svoje životne prilike i trenutke za sreću. Nezadovoljan čovjek može biti sretan čovjek, ali nesretan čovjek nikada ne može i nikada neće biti zadovoljan čovjek jer nezadovoljan ali sretan čovjek ne ubija i ne sahranjuje smišljeno i namjerno svoje sretne trenutke, dok nesretnik to čini smišljeno, ciljano s određenim užitkom i strašću.

I samo proklet čovjek može mrziti priliku da doživi i iskusi sreću, odnosno samo nesretan čovjek mrzi iz dna duše biti sretan i još više mrzi kad su drugi sretni i zadovoljni svojim životom i jedna od najteže podnošljivih stvari koja vam se može dogoditi u životu jest nesretnik koji svojim prokletstvom može ne samo potamniti nego potpuno ugasiti i uništiti vašu sreću koju ste teškom mukom i strpljivo gradili unutar svakodnevnih i običnih životnih granica i trenutaka.

U Sarajevu 16. 11. 2019.

O. J.

Oznaka: granica

O promatranju

O nesretnosti