OD VISOKIH OČEKIVANJA DO IMPLICITNIH ZAHTJEVA: KAKO IZBJEĆI DESTRUKTIVAN FOKUS?

Živite ili radite u bučnom okruženju a pokušavate se fokusirati da nešto obavite. Osjećate kako vam je očajnički potrebna tišina. I hoćete li je pronaći? Odgovor na ovo pitanje izgledno je negativan, a uz to ponešto i paradoksalan, jer sudeći prema američkom psihologu Nandu Pelusiu, u ovakvim i sličnim situacijama u konačnici ćemo imati mnogo bolje iskustvo tišine ako na istoj uopće ne budemo inzistirali.

Prema Pelusiu, kad implicitno zahtijevamo tišinu, veća je vjerojatnost da ćemo postati hiper fokusirani na bilo kakvu buku na koju naiđemo. Stoga bi se ovdje valjalo zapitati: „Zašto mi je uopće potrebna potpuna tišina“? Načelnim prihvaćanjem buke i smetnje, mi na paradoksalan način postajemo manje osjetljivi na njih. Buka će kudikamo i dalje nastajati, ali ako shvatimo da unatoč tome možemo raditi, pa koliko god nesavršeno, moći ćemo raditi.

Premda se sve ovo doima kao nešto iz domene obrnute psihologije, važno je pripomenuti da je cijela stvar po sebi lako razumljiva. Postavljanjem bilo kakvog kategoričnog implicitnog zahtjeva, mi nehotično mobiliziramo svoj organizam, pa tako i one različite mentalne mehanizme koje ne možemo olako kontrolirati na svjesnoj razini. A vidimo, neki od njih su zaduženi da nas upozoravaju na sve ono što se protivi našim prethodno postavljenim zahtjevima. I sve ovo po sebi je zapravo veoma korisno, s tim u nekoj više izoliranoj, privatnoj shemi, gdje uz uzoran trud još uvijek većinu stvari možemo lako držati pod vlastitom kontrolom. Na primjer: kuham ručak, i pri tome će kudikamo biti veoma korisno da sam u stanju munjevito opaziti ako ručak počne zagarati ili ako je neka od namirnica iz frižidera u međuvremenu promijenila miris, okus ili boju. No, na makro razini, u nekoj od naših svakodnevnih košnica, gdje se i previše toga može odvijati mimo naših zahtijeva i očekivanja, spomenuti mehanizmi s obzirom na nas kudikamo mogu postati izrazito kontraproduktivni, te umjesto da nas vode ka povišenoj učinkovitosti, mi na kraju okončavamo u frustraciji, izolaciji i psiho-fizičkoj iscrpljenosti. Stoga bi naspram navedene javne razine bilo mudro ove svoje implicitne zahtjeve ponešto sniziti, ili možda još bolje – u najboljoj maniri obrnute psihologije naglavačke postaviti: „Slobodno me ometajte, snaći ću se već nekako“. Ovo svakako u praksi nije ni približno jednostavno kao što izgleda ovako u teoriji, no struka usprkos tome tvrdi da se ovo s vremenom da itekako dobro uvježbati.

Za kraj postavljamo pitanje: Što učiniti ako su nas drugi ipak uspjeli posve pomesti? (Naravno, na našim prostorima ovo se čak često dogodi na tobože pozitivan način. Recimo, počeo sam marljivo raditi, a radne me kolege onda povukle na dvosatnu kavu, da bi ja zatim konstatirao sa žaljenjem da se danas više ne može ništa pametno napraviti…). Pelusi u ovom smislu kaže da je izuzetno važno vratiti se izvorno planiranom zadatku, pa makar i samo na pet minuta. I pri tome nikako ne smijemo podcjenjivati tih pet minuta posla, jer to je opet po sebi jedini mogući način da se s vremenom izvježbamo i znatno bolje u našem radnom i životnom fokusu.

Zaključno ističemo da se sve ovo ne mora ticati samo buke na radnom mjestu nego i bilo koje druge smetnje koja nas pogađa. No, o čemu god bila riječ, važno je sjetiti se da se smetnje neminovno događaju, kao što se i jedan zdrav fokus s vremenom itekako da utvrditi i uvježbati.

U Sarajevu 9. 8. 2021.

M. B.

Izvor: Nando PELUSI, Fix Your Focus. How to cut the distractions and stay focused at work.

(By Nando Pelusi Ph.D. published April 29, 2007 – last reviewed on June 9, 2016.), Psychology Today, https://www.psychologytoday.com/intl/articles/200704/fix-your-focus (Stanje: 9. VIII. 2021.).

Izvor (foto): 123rf.com; Copyright: olgastrelnikova

IZMEĐU PREVENCIJE I PROMOCIJE

Kako ostvariti životne ciljeve, a ne izgubiti samoga sebe; kako ne izgubiti sebe, a ne zanemariti ni životne ciljeve?

G. Jung smatrao je da sve što je otprilike normalno u prvoj polovici života, u drugoj više nije. Pod tim je očito smatrao ono što se u novijoj psihologiji krije iza pojmova „ciljeva usmjerenih na promociju“, te „ciljeva usmjerenih na prevenciju“.

– Prvi se više tiču mladenaštva, drugi više zrele dobi.

– Prvi igraju na pobjedu, a drugi prvenstveno na to da ne izgube.

– Prvi nastoje iskoristiti ponuđene prilike, dok drugi pokušavaju očuvati postojeće stanje i eventualno nadoknaditi izgubljeno.

– Prvi ovise o izvanjskim poticajima, priznanjima i pohvalama, dok oni drugi prvenstveno računaju na vlastitu stabilnost i sigurnost. Stoga uz „promocijske ciljeve“ obično ide i više životnoga poleta i razigranog entuzijazma, koje – međutim – u stopu prate i ona povremena neugodna životna razočarenja te pomanjkanje osjećaja vrijednosti i smisla. S druge strane, „ciljeve orijentirane na prevenciju“ više prati onaj jedan snažan osjećaj vlastitog identiteta koji se ne da tako lako destabilizirati.

Već smo rekli kako se „ciljevi orijentirani na promociju“ više tiču čovjekovog mladenaštva, dok se oni drugi prvenstveno odnose na zreliju dob. No važno je spomenuti da to nije uvijek nužno i dosljedno tako. Neki ljudi se cijeli život više vode onim prvima, kao i neki drugi onim drugima. U svakom slučaju, jedan od fokusa uvijek nosi prevagu. Ali tu ujedno leži i glavni problem vezan za cijelu ovu priču. Prema američkoj psihologinji Heidi G. Halvorson nama su stalno potrebna oba ova fokusa. U tom smislu ona se koristi slikom automobila. Ako nas ovaj vodi na atraktivna mjesta, onda mislimo u smjeru promocije. No ako ovaj posjeduje sigurnosni pojas kao i ostale sustave aktivne i pasivne zaštite, onda mislimo u smjeru prevencije. Ili opet – pasta za zube. Ako nam ova nabacuje blistav osmijeh, to je promocija. Ali ako čuva naše zubi od karijesa i desni od gingivitisa, to je onda kudikamo prevencija.

Vezano više za posao i međuljudske odnose, ciljevi usmjereni na promociju su općenito bolji pokretači i motivatori. Ali ako pri tome ne bude i onog drugog fokusa vezanog za prevenciju, lako se dogodi da čovjek upadne u onu shemu: „Puno započeo, i malo toga dovršio“. Pitanje je zašto? Pa reklo bi se upravo zato jer se čovjek orijentiran na promociju panično boji onoga da ne iskoristi sve moguće dostupne prilike, te se tako na kraju često dogodi da ne iskoristi niti jednu kako treba. S druge strane, tipovi orijentirani na prevenciju su kudikamo temeljitiji u svojim poslovima i međuljudskim odnosima, s tim da i njima ipak nerijetko zatreba ponešto i od onog avanturističkog samo-promocijskog duha. Jer kako su sumnjičavi prema svim izvanjskim poticajima, tako često ama baš nikako ne koriste dobre prilike koje im život pruža.

Vezano više za komunikaciju, naznačeni fokusi itekako utječu na načine na koji pojedini ljudi razumiju stvarnost koja ih okružuje, kao i sam vlastiti život. Recimo, govoriti mladom čovjeku željnom priznanja, uspjeha i ostvarenja da malo stane na loptu radi vlastitog mira i stabilnosti može u tom smislu po sebi biti poprilično uzaludno, jer vidimo, on jednostavno još nije došao u tu dob da bi mu oni, prema prevenciji usmjereni ciljevi, išta značili. Stoga ako bi ga i htjeli ponešto dobronamjerno smiriti i obuzdati, onda bi mu to izgledno trebalo opet servirati na način nekakvog cilja usmjerenog prema vlastitoj promociji: „Zamisli da ti budeš taj čovjek koji će mladim ljudima poput tebe pomoći da izbjegnu sva ta ružna životna razočarenja i neuspjehe“!? Slično tomu, ako i onog drugog, samo-preventivnog lika, pokušavamo potaći da se prihvati neke dobre izvanjske prilike, izgledno ćemo to morati učiniti na način koji će podilaziti njegovoj dominantnoj želji za mirom i sigurnošću. No najvažnije je to da pri tome nikome od njih ništa nećemo lagati, jer kako smo već vidjeli, kao što istinske promocije nema bez prevencije, tako ni same prevencije nema bez ponešto i od one promocije.

U svakom slučaju, životna dinamika je takva da nakon puno sumanute ofenzive obično nastupi vrijeme posvemašnje defenzive. A stvarnost nalaže kako je za jedan smisleni život svo vrijeme potrebno ovo oboje.

U Sarajevu 9. II. 2021.

M. B.

Izvori:

Heidi Grant HALVORSON, E. Tory HIGGINS, Focus: Use Different Ways of Seeing the World for Success and Influence, Plume, 2013.

Heidi Grant HALVORSON, Are You Promotion or Prevention-Focused? (7. III. 2013.), Psychology Today, https://www.psychologytoday.com/intl/blog/the-science-success/201303/are-you-promotion-or-prevention-focused (Stanje: 9. II. 2021.).

Matthew SEDACCA, How Aging Shapes Narrative Identity (23. VIII. 2019.), Nautilus, https://nautil.us/blog/how-aging-shapes-narrative-identity?campaign_id=33&emc=edit_sl_20210208&instance_id=26827&nl=smarter-living&regi_id=99065266&segment_id=51213&te=1&user_id=0c64c71191870676a861cbb6976bcb4f (Stanje: 9. II. 2021.).

Izvor (foto): 123rf.com; CopyrightChakri Wachiprasri

Exit mobile version