O očekivanjima i razočarenjima

Velika očekivanja idu zajedno s dubokim razočarenjima. U njihovom međusobnom odnosu gubi se osjećaj za mjeru i osjećaj za stvarnost. Tu se očekivanja i razočarenja ne mogu približiti i stvaraju u čovjeku podvojenost. Podvojenost stvara rascjep u čovjeku. Čovjek više ništa ne očekuje i dopušta da bude žrtva poniženja. Gubi svijest o vlastitoj vrijednosti. Duboko razočaran više nikomu ne vjeruje. Drugi čovjek postaje prijevara, dvoličnost, pretvaranje. Slom u koji su ga uvukli očekivanje i razočarenje pretvara ga u duboko nepovjerljivog čovjeka. Ne vjeruje u vlastite procjene. Podcjenjuje svoje sposobnosti. Drugima sve i da hoće ne može vjerovati jer drugi su objekt sumnji i propitivanja. Paraliza povjerenja koja se javlja usporedo s raspadom odnosa očekivanja i razočarenja čovjeka može dugotrajno zatvoriti i odvojiti od drugih. I od njega samog. Puno pitanja ne olakšava osjećaj nepovjerenja prema sebi i drugom. Zašto sam očekivao/očekivala ako sam vidio, osjetio, primijetio što se događa? Je li bilo najbolje ne očekivati ništa? Možda. Ne možemo ne očekivati ništa. Koliko se god činilo neznatnim i beznačajnim, mi očekujemo. Kao da postoji nepisani zakon. Mala očekivanja rađaju kratka i površna razočarenja. O velikim smo već rekli u prvoj rečenici. Odnos očekivanja i razočarenja povezan je sa znanjem i spoznajom. Duboko poznavati drugog čovjeka uključuje relativno solidno znanje o tome što od njega možemo očekivati, a što ne možemo. Što više jedni druge poznajemo, očekivanja su stvarnija i umjerenija, a moguća razočarenja manje vjerojatna i manje moguća. Mi ćemo se, s vremena na vrijeme, pozvati na osjećaj, emociju, strast kako bismo postavili temelje našim očekivanjima koja imamo od drugog. Temelji mogu biti čak i solidni i izgledati čvrsti. Ono što će ih nagristi ili odmah razoriti jest nesrazmjer između naših očekivanja i naših osjećaja. Jer možemo osjećati da nešto očekujemo. Drugačije je koliko toliko znati objektivno što očekujemo. Osjećamo da očekujemo velike i neponovljive stvari, nova i snažna iskustva. Znati što očekivati je nešto drugo. Kada dobro znamo što očekivati od drugog, ostavit ćemo dojam hladne, nezainteresirane, emotivno udaljenje osobnosti. Može nam se prigovoriti da ne vjerujemo u romantiku, strast, fantaziju, želju. Strast, želja, intenzivna emocija mogu nas odvesti u stanje takvih očekivanja koja ne može racionalno sagledati. Pretjerujemo. Preuveličavamo. Kad očekivanja nisu ispunjenja, razočarenje je snažno i duboko jer je razumski neutemeljeno iako ga pokušavamo racionalno objasniti. Ne ide. Cijeli odnos između očekivanja i razočarenja izgrađen je površno i na brzinu s dubinom koja je na kraju ispostavlja se plitka i nepostojeća. Očekivanja i s njima prateća iskustva razočarenja možda se ne mogu uvijek spriječiti i predvidjeti. Moguće je umanjiti njihov intenzitet. Znanjem. Spoznajom. Znati istinski drugog kao i dopustiti da nas drugi istinski upozna neće uvijek isključiti nerealna očekivanja i iracionalna razočarenja. Za sve postoji prvi put, pa čak i razočarenje u nekoga za koga bi se prethodno tvrdilo da se o njemu sve zna i što se moglo od njega očekivati. Intenzitet odnosa očekivanja i razočarenja se smanjuje i slabi znanjem i spoznajom. Što se dublje i iskrenije poznajemo, očekivanja se svode na umjerenost i prihvaćanje stvarnosti osobe. Ili kako se kolokvijalno kaže, imamo realna ili stvarna očekivanja od nekoga. Rascjepu i nepovjerenju koje razvijamo prema sebi i drugima kada se pitamo o odnosu naših očekivanja i na njima doživljenih razočarenja prethodi dragocjeno razdoblje koje ponekad nezahvalno preskačemo. Smatramo ga nevažnim. Nepotrebnim. Beskorisnim. Smatramo ga nepovjerenjem prema drugom. Razdoblje upoznavanja, spoznaje i znanja o drugom. Ponekad se ono preskoči. Ponekad se zanemari. Zašto, teško je odgonetnuti. Naši motivi i razlozi su šaroliki i rijetko se međusobno slažu. Ostaju međusobni susreti i razgovori gdje susrećemo one koji očekivanja i razočarenja usklađuju prema nekoj racionalnoj mjeri jer osobu poznaju i znaju što očekuju od nje. Kao što susrećemo i one koji preskaču znanje i spoznaju o drugom što ponekad rezultira nerealnim očekivanjima i još dubljim i iracionalnim razočarenjima. Truditi se znati, upoznati i spoznati ili biti lijeni i nemarni te zapostaviti i preskočiti znanje i spoznaju je ono što nas međusobno razlikuje u iskustvima koja zajednički promišljamo i razmjenjujemo kada razgovaramo o očekivanjima i razočarenjima…

U Sarajevu 16. 11. 2020.

O. J.