KAKO ODGAJATI DJECU ZA SAMOSTALNOST?
Samostalnosti nema bez odgovornosti i radnih a navika, a sve troje se uči od najranije dobi…
O odgovornosti
Odgovornost ne može biti apsolutno privatna stvar niti se može svesti na privatnost. Odgovornost nije intimno pitanje o kojemu drugi ništa ne smiju znati. Odgovornost je od-govor. Mi od-govorimo nekome. Stupamo s njim u odnos i dijalog. Odgovornost kao događaj i stanje ne može biti apsolutno individualizirano. To bi bilo protiv same prirode odgovornosti.
ZNAKOVI I ZNAČENJE PSIHOLOŠKE ZRELOSTI
“Djeca imaju mnogo veće šanse da odrastu ako su im roditelji to prvi učinili” (Susan Peters).
PREUZETI ODGOVORNOST ZA VLASTITE OSJEĆAJE
Jesmo li ikada pomislili da smo zapravo sami glavni krivci što se osjećamo povrijeđeno nakon što nam netko uputi negativnu poruku? Zvuči pomalo paradoksalno, ali u tome zapravo i ima ponešto istine.
Savjeti kako da produbite vlastito nezadovoljstvo
U vrlo humorističnoj i ironičnoj knjizi naslova The Situation is Hopeless, but not Serious. The Pursuit of Unhappiness (slobodni prijevod: Situacija je beznadežna, ali ne ozbiljna. Potraga za nesrećom) Paul Watzlawick vas podučava kako možete ako ste nesretni i nezadovoljni produbiti svoju nesreću i svoje nezadovoljstvo.
O sudbini
Kada se nešto dogodi zna se reći kako je to bila sudbina. Sudbina je bila da se upoznamo, sudbina je bila da se rastanemo, sudbina je bila da se ne vidimo, da se ne pozdravimo ili obrnuto. Sudbina je privlačna, ona čovjeka oslobađa odgovornosti za ono što radi. U krivim odlukama života uvijek se može pozvati na sudbinu i teret odgovornosti prebaciti na nju.
Naučena bespomoćnost ili psihologija odustajanja
Jedini način da definitivno utvrdimo jesmo li za nekog ili nešto jest da pokušamo. Sve ostalo je naučena bespomoćnost.
Potjera
Istinske vrijednosti nikad ne progone čovjeka; one čekaju da budu prepoznate!
