PSIHOLOGIJA POHLEPE
Pouzdano se zna da je jako loša, no može li pokatkada biti ponešto i dobra?
PRAZNINA I USAMLJENOST
“U životu obično prvo proživimo osjećaj punine, zatim nastupa osjećaj praznine, i obično traje sve dotle dok konačno ne počnemo opažati da i u toj posvemašnjoj praznini ima nečeg dobrog i pozitivnog.”
JE LI ISKRENOST SAMO DRUGI NAZIV ZA DOBROTU?
Je li moguće biti dobar i pri tome ne biti posve iskren? Premda ćemo na ovako formulirano pitanje vjerojatno svi odgovoriti odrično, čini se da smo u životu ipak počesto skloni jednom ovakvom nepravilnom obrascu ponašanja.
KOJA JE RAZLIKA IZMEĐU OSJETLJIVOSTI I OSJEĆAJNOSTI?
Kad netko često druge psuje i burno reagira, on svakako nije osjetljiv kako se to često može čuti. Prije da je nervozan i nekulturan, jer osjetljivi ljudi upravo zato jer su osjetljivi ne podnose nikakvu dernjavu i uvredu, pa čak ni svoju vlastitu!
SKROMNOST – JEDINI REALAN NACRT BUDUĆNOSTI?
Skromnost je karakterna osobina koja se tradicionalno u mnogim društvima i kulturama smatra vrlinom. Karakterizira je jednostavno i prirodno ponašanje uz visok stupanj racionalnosti, umjerenosti i samokontrole naspram vlastitih želja i prohtjeva.
Čovjek koji se sjećao budućnosti: O eshatološkom utemeljenju moralnoga reda
Ideali po sebi nikada ne pripadaju aktualnom vremenu, niti aktualnom svijetu. Oni stižu ili iz budućnosti ili sa samog kraja povijesti. Zbog toga jedan vjerodostojan moralni sustav uvijek i mora biti idealističan. On mora izazivati čovjeka, uznemiravati ga, pa ako treba i nervirati ga. To je jedini put da se krene naprijed!
Bačenost i nabačaj – nužni pokušaj obrata prema pozitivnoj strani života!
Što se čovjek više fokusira na traume i općenito loše stvari u svom životu, to će ih više i bolje vidjeti. Na taj način, prije spomenuta bačenost postaje sve dublja i višeslojnija, i pored nje se nešto drugo i neće moći više vidjeti. Međutim, već je rečeno, a u međuvremenu i znanstveno dokazano: ako nešto momentalno ne primjećujem, to ne znači da stvar uopće i ne postoji. Na koncu, poprilično pouzdano možemo reći: optimizam se u životu uči, baš kao i sam pesimizam.
