O tijelu
Naše tijelo je poput uhode. Prati nas u stopu i nikad nas ne pušta na miru. Čak ni u snu. Naše tijelo je glasnik našeg postojanja. Najavljuje naš dolazak. Naše tijelo je i izdajica. Drugima otkriva neprospavanu noć, mamurluk, previše cigareta, manjak vitamina, ljubavne probleme. Naše tijelo je i suradnik i podupiratelj. Drugima otkriva bogatstvo našeg života, naša zadovoljstva i naše radosti. Odjeći ponekad dopuštamo da bude naš glasnik u društvu, da nas predstavi u lijepom i ugodnom svijetlu. Tako nastaju lijepe haljine, cipele, torbice, probrani nakit, kaputi. Odjeći ponekad zabranjujemo da naše tijelo predstavi drugima kao tijelo koje nas izdaje i ne surađuje s nama. Odjećom tijelu dopuštamo da govori o nama. Ponekad odjećom zabranjujemo tijelu da nas predstavlja i da istakne ono što ne želimo da drugi vide. Tijelo posjeduje svoje skrivene poteze i načine kako će nas uhoditi, biti izdajica i biti naš glasnik bez našeg znanja. Ono posjeduje i moć i snagu da nas ugodno iznenadi svojim pristankom da naša duša upravlja njime i određuje mu kretanje.
Naše tijelo je ples našeg života čije korake ne znamo unaprijed, nego ih samo naslućujemo. Ples našeg tijela i plesni koraci i njegovo kretanje vodi nas između uhođenja, izdaje, strasti, užitka, boli, života i umiranja. Nepredvidivost i nestalnost tijela čini život avanturom. Kroz doživljaje tijela život se čini sve čudesnijim i sve neobičnijim. Tijelom se uspinjemo na najveće vrhove života, ali nas ono i strovaljuje u nepregledne dubine i ponore našeg postojanja. Naše tijelo je kao čudesni plesač koji se sa svakim novim plesnim pokretom od nas skriva, a mi ne možemo odoljeti tome da ga pokušamo pratiti i plesati zajedno s njim u nadi da ćemo otkriti tajnu njegovog plesa i plesnih pokreta. Kada kažemo da treba osluškivati ili slušati tijelo, želimo naučiti plesati onako kako i tijelo pleše. Tijelo nekad pleše u vrtlogu zadovoljstva i strasti kada plesni koraci izgledaju kao privlačni tango, tijelo nekad pleše na zvuke balade lagano, lepršavo i zaljubljeno, nekad pleše umorno i istrošeno iscrpljeno bolešću i udarcima života. Osluškivati tijelo znači slijediti plesne korake koje tijelo izvodi, plesati tango kada tijelo želi, plesati lepršavo kada tijelo želi, plesati umorno, sporo i oprezno kada tijelo želi. Sve ono što tijelo čini onda kada nas uhodi, kada nas izdaje, kada nas usrećuje nije ništa drugo nego neobičan ples koji tijelo izvodi na pozornici života i zaboraviti plesati zajedno s tijelom znači zaboraviti i odvojiti se od svog tijela ili nanositi zlo i bol tijelu.
Od svih opisa bliskosti između nas i našeg tijela, ples se čini kao najljepši i najsadržajniji opis jer kao što se u plesu dvoje stapaju u jedno, tako i osluškivanju tijela i njegovih plesnih koraka stapamo se s vlastitim tijelom i postajemo jedno s njim. Životni događaji su poput glazbe ili orkestra na čije taktove tijelo reagira svojim pokretima kao da postoji magnetska privlačnost između kretanja tijela i životnih događaja. Na žalost, tugu, gubitak, strah, nesigurnost tijelo reagira umornim, usporenim plesnim pokretima. Jedva se kreće po podiju života. Tijelo nas treba da vodimo plesne korake sigurnom rukom i stabilnim korakom. Na radost, zadovoljstvo, užitak, strast tijelo reagira brzim, energičnim i divljim plesnim pokretima koji nas ponesu, zavedu i odnose u beskrajne prostore uživanja. Najljepši osjećaj koji možemo darovati tijelu jest voditi ga kroz plesni podij kada je umorno i usporeno, stopiti se s njim u slabosti i nejakosti njegovih plesnih pokreta i najdublje zadovoljstvo koje nam tijelo može pružiti jest dopustiti mu da nas svojim radosnim životnim plesom zavodi i nosi.
Naše tijelo je plesač koji ima samo nas i želi plesati samo s nama jer ga mi najbolje razumijemo kao i sve njegove plesne zahtjeve i korake. Isključivo mi možemo razumjeti kada naše tijelo želi plesati tango, kada valcer, kada se želi samo njihati u ritmu mirnog i sporog života. Tijelo svakog od nas je poseban plesač koji je predviđen da pleše s nama i za nas i njegove korake možemo razumjeti isključivo mi i onda kada drugi ne razumiju i ne shvaćaju zašto naše tijelo želi plesati lepršavo kada sva druga tijela žele plesati divlje i nesputano. Tijelo svakoga od nas satkano je od posebne ljepote jer svako tijelo ima svoj način plesa i izvođenja plesnih koraka i ne postoje dva ljudska tijela koja bi plesala na identičan način.
Svako posebno ljudsko tijelo ima svoj vlastiti ples i ne može ga se svesti na ples nekog drugog tijela, tako da dva tijela nikad ne mogu plesati tango ili sambu kao da su isti jer ruka jednog tijela drugačija je od ruke drugog tijela i dlan jednog tijela drugačiji je od dlana drugog tijela kao što je i bok jednog tijela drugačiji od boka drugog tijela i kao što je koljeno jednog tijela drugačije od koljena drugog tijela. Mi smo plesači, nismo samo obična tijela koja žive i umiru. Mi plešemo svatko sa svojim tijelom osluškujući tonove i glazbu koji do nas dopiru iz izvora života, pa danas plešemo vojnički i mirno, sutra ćemo plesati opušteno i razigrano, a tko zna, možda ćemo za koji dan plesati tiho i umorno. Tijelo je plesač jer je i sam život jedan neprekinuti ples glazbe i tonova koje proizvode događaji života i kada kažemo da treba znati osluškivati vlastito tijelo, to upućuje na čovjeka kojega njegovo tijelo zna voditi kroz plesne korake života i koji vjeruje plesnom umijeću svoga tijela i ne tjera ga da pleše na silu ili da izvodi ples koji tijelo ne želi, ne voli i koji mu ne odgovara.
Slušati tijelo je slušanje glazbe i tonova koje stvara naš vlastiti život i vjerovanje kako naše tijelo zna najbolje koji je ples najbolji za pojedini životni događaj i nama preostaje predati se u povjerenju u ruke vlastitog tijela i pustiti ga da nas vodi kroz život danas baladom, sutra tangom, prekosutra valcerom, jer pravo umijeće življenja je znati plesati s vlastitim tijelom tako da u jednom trenutku života mi i naše tijelo postanemo kao jedno, gdje se plesni koraci našeg tijela i nas samih stapaju u jedan čarobni i magični plesni pokret kojega svi zovemo životom.
Kada gledamo kako netko graciozno i čarobno pleše i bez napora, čija stopala jedva dodiruju zemlju, u nama se rađa čežnja i strast za plesom jer nas privlači savršeni sklad pokreta svih udova tijela i mislimo kako bi bilo fantastično kad bismo mogli odživjeti život kao jedan savršen ples bez suvišnih i nepotrebnih plesnih koraka i slušati tijelo upućuje na tu našu čežnju i želju da otplešemo život savršeno bez ijedne greške.
Jer život je tek jedan ples koji nam je darovan i tijelo je plesač koji nas iznova iznenađuje novim i nama nepoznatim plesnim koracima.
U Sarajevu 14. 11. 2019.
O. J.
Izvor (foto): 123rf.com; Copyright: vasvas