Proza

Oliver Jurišić, Proza

Biblija

– Rat je potreban. Nužan. U vojnoj školi su me tako podučili. Najvažnije je definirati neprijatelja. I nikada ne odustati od...

Read More

Katarina Lauc, Proza

Korak do neugodnosti – prvi dan na poslu

Počela se lagano spremati. Voli jutra, ali ne voli ih trošiti na uređivanje i dotjerivanje. To je oduvijek smatrala gubljenjem vremena. Udahne duboko. Što se može? Sama je birala. Sad bi izbor sigurno bio drugačiji. Tada nije baš razmišljala. Možda i jest, ne sjeća se više.

Read More

Katarina Lauc, Proza

PRAVI KRIVAC BESMISLA

Ne, ne bojim se smrti. Bojim se uzaludno potrošena života.

Read More

Katarina Lauc, Proza

Umalo savršena

Zašto sve mora biti tako teško? Kao da se samo vrti ukrug. A možda naposljetku život i jest to – jedna velika želja koja neprestano mijenja objekt žudnje i rađa misli koje se većinom ne ostvare.

Read More

Mario Bernadić, Proza

• One Comment

LJUBAV I SLOBODA NA PLANINI – VI. DIO: NEIZOSTAVNA PATNJA I POVRATAK SEBI

„…Starac mu odgovori kako je nekad i sam bio uvjeren da je bol nužna posljedica ljubavi, ali zatim je shvatio da je bol zapravo prethodnica iste. Bol je instinktivna potreba duše koja pokušava doći sama sebi. ‘Nije li tako?’, upita. ‘Kad nas nešto boli, na to mjesto stavljamo ruku … Zbilja, posebna prilika da se osjetimo i opipamo … Jer gdje je moja bol, tu sam i ja …’”.

Read More

Oliver Jurišić, Proza

3 komentara

O tebi

Ponekad ne mogu pronaći ništa u svom sjećanju na tebe. I bude mi muka od toga. Znam da si tu. Znam da postojiš. Znam da me čuješ. Znam da me gledaš. Ali nikako da izroniš i da te vidim.

Read More

Mario Bernadić, Proza

LJUBAV I SLOBODA NA PLANINI – V. DIO: MUDROST NEBA

„Ispod tog plitkog i blijedog neba, koje više nije budilo ni čežnje ni tajne, nalazila se betonska šuma u kojoj nije bilo ni daljine, a ni slobodnog prostora. Sve je već bilo nečije i sve je imalo svoju cijenu, a kvadrati su se, kako znamo, papreno skupo plaćali. Dok bi čovjek, kad bi ih se konačno dočepao, njih pedeset do šezdeset, postajao uznosito zadužen…”

Read More

Mario Bernadić, Proza

LJUBAV I SLOBODA NA PLANINI – IV. DIO: SNOVI, ŽELJE I IŠČEKIVANJA…

„Znaš sinko, svoje minule gluposti ne priznaju samo oni koji iz njih ništa nisu naučili. Da, bio sam mizantrop, i to moguće onaj najperfidnije vrste. Dakle, onaj što zauzeto voli ideju čovjeka, ali zato svim srcem prezire konkretne ljude.”

Read More

Mario Bernadić, Proza

LJUBAV I SLOBODA NA PLANINI – III. DIO: MUDROST

„Odjednom mu se činilo da onaj učestali famozni ‘čovjek srca’ kao i njemu suprotstavljeni ‘čovjek razuma’ nisu bili ništa drugo doli robovi vlastitog usuda. Istinski jadnici koji s ponosom ističu ono kako ne mogu protiv sebe.”

Read More

Mario Bernadić, Proza

LJUBAV I SLOBODA NA PLANINI – II. DIO

Bića koja nečemu teže, vjeruju i nadaju se morala bi raspoznati da sva zajedno pripadaju vrlo specifičnoj vrsti koja nečemu teži, vjeruje i nada se…

Read More
Close