PRAZNINA I USAMLJENOST
“U životu obično prvo proživimo osjećaj punine, zatim nastupa osjećaj praznine, i obično traje sve dotle dok konačno ne počnemo opažati da i u toj posvemašnjoj praznini ima nečeg dobrog i pozitivnog.”
O VREMENIMA I NAVADAMA
Vrijeme bi uvijek trebalo trošiti na onaj način koji u nama potiče pozitivno uzbuđenje dok promatramo druge. Kao dobar uzor i predložak mogu poslužiti literatura i film. Tko najviše uživa u odvažnim herojskim pothvatima, krajnje mu je vrijeme da i sam unese nešto avanturističkog duha u svoj život. S druge strane, oni malobrojni koji uživaju u asinkronim i anarativnim artističkim dramama – njihovo je u životu, bit će, da miruju i proniču u tajne postojanja.
