O pomirenju
Ne mora uvijek biti za nas tragično kada osjetimo da više ne pripadamo nečijem životu. Možda se svijet ipak nije srušio onda kada smo prestali biti dio užeg kruga ili je između nas nestalo bliskosti. I onda kada se isključenje dogodilo iznenada i neplanirano, treba sve ponovo promisliti. Možda smo se s vremenom udaljili.
O zaboravu
Zaborav je pitanje. Bez odgovora. Postoje parcijalni i privremeni odgovori. Ali nema konačnog odgovora. U odnosu na zaborav, mi smo kao na klatnu. Ljuljamo se između želje i potrebe da zaboravimo jer nas pamćenje počinje boljeti. I između straha i osjećaja krivice da nam nije dopušteno zaboraviti iako možda želimo.
SVAĐA
Blijedo gledam. U glavi tutnji. Krvotok ubrzava. Vrućina u dlanovima i licu. Nervoza. Opet. Podiže glas. Umor u očima. Crni sjaj posivio. Pretvoren u pepeo.
O krivnji
Najteže je biti krivac pred samim sobom, i najteže je u procesu pomirenja oprostiti samome sebi.
