Kasaba kao politika
Iskustvo nam je kasaba. Ona mješavina neuglednosti omeđena površnom zabavom i ratom poslije rata. U središtu kasabe odvija se...
Režimski (dobrovoljni) zaborav
U romanu rumunjskog pisca Normana Manee Crna koverta jedan ženski lik pripovijeda o zaboravu. Kroz humor i smijeh (scena se odigrava u psihijatrijskoj bolnici) bolničarka opisuje ljude i njihove odnose. S određenim podsmijehom i zluradošću pripovijeda bolničarka kako ljudi boluju od zaborava. Neki su prisiljeni zaboraviti iz straha od odmazde vlasti, neki dobrovoljno zaboravljaju zbog privilegija koje su im dane zahvaljujući suradnji s vlašću.
HYPE – RELATIVNO NOVI IZRAZ, STARA PROBLEMATIKA
Ljude će uvijek više privlačiti ono što bi moglo biti istina nego ono što jest istina…
Zastupnik
Kamere. Reflektori. Voditeljica. Krupni plan. Lijepe crte lica. Najava emisije. Najava gosta. Zastupnik. Dvostruki. Pet i po’ hiljada mjesečno. Godišnje? Oko sedamdeset hiljada. Govori. Zastupnik. Odmjereno. Samouvjereno. Uvjerljivo. Kao da zaslužuje. Toliko para. Sve zaradio. Sam. Radom. Pošteno. Po zakonu. Voditeljica. Kamera. Krupni plan. Nije li previše? Njeno lice. Lijepo. Upitan pogled. Penzioneri. Tristo pedeset maraka. Zastupnik. Meškolji se. Vruće. Reflektori. Kamere. Govori. Govori. Zakoni. Procedure. Akti. Podakti. Zakonske norme.
Suvremeni robovi
Među robovima su oduvijek postojale tri vrste ljudi: oni koji se pošto-poto nastoje dočepati slobode; oni drugi, koji strpljivo čekaju da ih netko drugi oslobodi; te oni treći, kojima je najveća ambicija postati povlaštenim robovima…
Koalicija
Trojica. Ulaze. Biraju stol u kutu. Lice jednog od njih poznato. S plakata. S drečavom pozadinom. I druga dvojica poznata. S plakata pored tramvajske stanice. Naručuju brzo. Ništa posebno. Žure. Prvi vadi papir i olovku. Ne nosi kravatu. Ležeran. Košulja. Džemper. Prvi nešto piše. Drugi gleda na mobitel. Lista prstom. Prvi govori. Izbori su gotovi. Dobili smo što smo htjeli. Šef je rekao da vam ponudim sljedeće. Šef stranke naravno. Okrene papir prema njima. Gleda. Treći odmahuje glavom. Ne može. Ministarstvo financija je naše. Prvi ga gleda. Kako vaše? Niste osvojili glasova koliko i mi. Nemate moralno pravo. Treći se osmjehuje. Sarkastično. Moral? Hahahahaha. Uzmi ili ostavi.
ANALITIČAR
Ulazi u zgradu. Poznati hodnici. Poznata lica. Ulazi u studio. Deset minuta do početka emisije. Drugi analitičar već tu. Pozdravljaju se. Srdačno. Širokim osmijesima. Poslije emisije? Ima li kakvih planova? Nema. Odlično. Vodi ga na večeru. Novi restoran. Tek otvoren. Izvrsna riba i morski plodovi i vrlo kvalitetno vino…
IZBORI
Skupe naočale bez okvira. Izvještačen pogled ozbiljnog čovjeka. Iznad glave logo stranke. Tri slova. Uvijek tri slova. Ima nešto magično u broju tri…
RATNI JUNAK
Gledao je poznato lice na plakatu. Golobradog mladića čiji je osmijeh obećavao budućnost svima i cijeloj državi. Tako je pisalo na plakatu ispod njegovog lica. Želimo budućnost svima, a ne samo izabranima. Nije volio politiku. Oduvijek je smatrao da je to posao za ljude bez časti i uvjerenja, za ljude koji samo slažu ramenima i glavom, za ljude koji ne misle i nemaju nikakvih ideja osim tuđih.
Križ na javnom mjestu
Postoje dvije vrste institucija. Jedne ćemo nazvati institucijama duha. Druge ćemo nazvati institucijama materije. Obje vrste institucija smo tako nazvali imajući na umu ono što kolokvijalno zovemo identitetom. Identitet je temelj prema kojemu se čovjek ravna kada nastoji razumjeti stvarnost. Institucije duha su takve naravi da u bitnom formiraju identitet čovjeka. Institucije duha formiraju identitet. Pomoću institucija duha čovjeka razumijeva stvarnost i svijet oko sebe. Religija je jedna od temeljnih institucija duha koja formira čovjekov identitet i kojom čovjek razumijeva stvarnost. Kršćanstvo je stoga osim što je religija također institucija duha.
