Preostaje li išta kad se trud ne isplati?
Već od malih nogu nas uče kako su trud i zalaganje vrlo važni te se u tom smislu često ponavlja poslovica ”bez muke nema nauke”. Sve to djeluje tako logično gledano teoretski, no počesto se događa da unatoč velikom trudu u svrhu ostvarivanja nekog cilja, ipak ne uspijemo ostvariti isti. Također, roditelji često znaju reći svojoj djeci koja su provela sate učeći i spremajući se za ispitivanje u školi, a ipak nisu dobila željenu ocjenu, kako ocjena nije važna, važno je da su oni dali sve od sebe. Vjerojatno to djeci tada i nije neka utjeha, te počinju sumnjati u cijeli taj koncept i pitati se zašto se uopće truditi i mučiti kad ionako ne postignem ono što želim? Možemo reći da se s pravom to pitaju ako ćemo uzeti u obzir samo rezultat koji (ni)su postigli. No što je sa samim procesom postizanja rezultata? Ima li on ikakvog smisla sam za sebe ili pak taj proces služi jedino kako bi se dostigao željeni cilj?
Robin Sharma u svojem djelu Redovnik koji je prodao svoj ferrari donosi priču o mladiću koji je otputovao daleko od kuće kako bi se obrazovao kod velikog učitelja. Prvo što mladić pita svojeg učitelja je: „Koliko vremena mi treba da postanem mudar kao ti“? Učitelj mu odgovara: „Pet godina“. Mladiću se to dakako učinilo puno, te u nastojanju da skrati taj period upita učitelja: „A što bi bilo ako bih ja radio duplo napornije“? Učitelj na mladićevo iznenađenje udupla cifru: „Deset godina“. Kako god je mladić dalje naglašavao trud i upornost tako je učitelj nadodavao potrebno vrijeme za stjecanje mudrosti. Naravno, mladiću se to učinilo nelogičnim, te je svoje sumnje iznio učitelju, na što mu je on odgovorio: „Sasvim je jednostavno. Ako si jednim okom usredotočen na odredište, ostaje ti samo drugo da te vodi na putu do njega“. Priča može djelovati ironično, kao da umanjuje vrijednost truda, tj. kao da nam govori da su upornost i zalaganje samo smetnje koje otežavaju postizanje rezultata. No prava istina je u tome da mi često ne shvaćamo kako proces koji nas dovodi do cilja ima svrhu sam u sebi, a to je razvoj naše osobnosti, jačanje karaktera, stjecanje novih vještina i sl. Već je ranije pisan tekst na temu odnosa ciljeva i sredstava, a ovdje je još jedna potvrda kako su i jedni i drugi jednako važni. Iako možda nećemo uvijek postići ono što želimo, ne smijemo zaboraviti kako je put kojim smo išli prema tom cilju utjecao na to kakve smo osobe sada, a možda nam i pomogao shvatiti da ono za čim težimo uopće nije za nas. Bilo kako bilo, trud se uvijek isplati na ovaj ili na onaj način.
U Mostaru 27. 1. 2020.
K. L.
Izvor (foto): 123rf.com; Copyright: alphaspirit