By Oliver Jurišić 16 studenoga, 2019 Filozofija Oliver Jurišić 1 Comment

O nesretnosti

Svi smo ponekad nezadovoljni. Ali to nije isto što i biti nesretan. Nezadovoljstvo upućuje na konkretno i na granicu. Nezadovoljan uvijek zna točno o čemu se radi i što ga čini nezadovoljnim. Nezadovoljstvo se javlja unutar određenih granica. Biti nezadovoljan životom svoj početak i kraj mora imati u nečemu opipljivom. I čim se prepreka ukloni, prestaje se biti nezadovoljan.

Biti nesretan nema nikakvu granicu i nijedna prepreka koju uklonimo neće nam život učiniti manje nesretnim. Nesretnost je bezgranično odbijanje da pokušamo pronaći sreću unutar razumnih i ograničenih okvira našega života. Nesretnost je neznanje o mogućnostima pronalaska sreće u svakodnevnim i običnim trenutcima života. Nesretan čovjek nema granicu unutar koje bi mogao reći za sebe da je sretan i tu granicu nema jer ne zna da čovjek može biti veoma sretan s malim stvarima u životu. Nesretan čovjek misli da je sreća bezgranična i beskrajna poput njegovog osjećaja nesretnosti. On zahtjeva za sebe i za svoj život beskonačnu sreću i bilo što manje od toga neće ga učiniti sretnim, nego će produbiti njegovu nesretnost. Ako nesretnom čovjeku pokušate darovati i dati što više sreće i radosti, iako neobjašnjivo, učinit će te ga još više nesretnim jer njegova nesretnost prezire i omalovažava svaku granicu sreće, pa čak onda kada nesretnom hoćete darovati sreću iznad vlastitih mogućnosti i sposobnosti, on će vas još više prezirati i omalovažavati.

Nesretnost je beskonačno nezadovoljstvo koje nema nikakvih granica i ograda. Čovjek može biti nezadovoljan i sretan jer neka nezadovoljstva se odnose samo na određene trenutke njegovog života, a ne cijeli njegov život. Nezadovoljan i sretan čovjek je čovjek koji razumije da unutar njegovog života i nezadovoljstvo i sreća imaju ponekad granice unutar kojih mora živjeti i koje mora prihvatiti.

Čovjek ne može biti nesretan i zadovoljan na koji god način pokušao osmisliti vlastiti život. Iz čovjekove nesretnosti proizlazi i njegovo beskonačno nezadovoljstvo koje zahvaća cijelo njegovo postojanje i onda kad za razliku od mnogih drugih ima od njih više i u životu mu ide puno bolje nego drugima. Nesretan čovjek misli da su za njegov osjećaj nesretnosti krivi drugi jer njegovu beskonačnu nesretnost nitko od ljudi ne može nadvladati što god za njega učinili. Nesretan je i u ljubavi nesretan i onda kad mu netko daruje ljubav iznad svih svojih ljudskih granica, mogućnosti i sposobnosti. Nesretnost je pogled na život i postojanje prema kojem je čovjek uvjeren da njegova nesretnost nema granica i da ništa što drugi za njega čine, rade i daruju ne može izbrisati granicu koje ionako nema. Nemogućnost i odbijanje da se barem pokuša biti sretan unutar nekih granica muka je onih koje zovemo ili doživljavamo nesretnima.

Ne bez razloga, ponekad možemo čuti druge kako govore da je onaj koji je nesretan na određeni način i proklet jer nesretnost je oblik prokletstva, biti nesposoban sebi postaviti granicu ili okvir i pokušati unutar njih pronaći mrvice sreće za sebe. Nesretan ruši sve ograde, okvire i granice koje drugi ljudi pažljivo i s mukom grade svojim rukama i znojem kako bi za sebe osigurali jedan kutak i komadić sreće u životu. Koristi se sarkazmom i prijezirom da bi ismijavao tuđe male i sitne životne sreće, radosti i zadovoljstva samo da bi pobjegao od sebe i od spoznaje da je proklet jer ne postoji granica unutar koje bi on mogao reći za sebe konačno sam i ja sretan. Čovjek koji je nezadovoljan svim i svakim, koji ali baš nigdje neće pokazati osmijeh zadovoljstva bez obzira o kolikoj se sreći radilo i koji sarkazmom i prijezirom omalovažava sve one koji pronalaze sreću u životu, obično je nesretan čovjek. Prokletstvo nesretnosti koje pogađa čovjeka ne dopušta mu da ikad i igdje kaže kako je i on na trenutak bio sretan i zadovoljan nečim i nekim u životu. Njegova gladna nesretnost koja izjede sve njegove sretne trenutke i radosti, a koji bi nekom drugom čovjeku bili možda i najsretniji i najradosniji trenutci života, ne dopušta mu da shvati kako nesretnost koja nema granica vodi u prokletstvo i veoma loš i veoma težak život. Život u kojem nikakva dubina i intenzitet sreće, radosti i dobrote ne mogu svladati beskrajnu nesretnost koja se poput nepreglednog groblja punog grobova u koje je zakopao sve sretne trenutke života razvukla nad njegovim mislima i dušom.

Kada ljudi kažu da je onaj koji je nesretan kao proklet, kao da time žele reći da je riječ o čovjeku koji sahranjuje i zakopava ono najbolje od svog života što bi mu moglo pružiti sreću i radost i to čini namjerno i smišljeno jer njemu je važnije sahraniti sreću, nego pokušati iskusiti sreću u nekoj običnoj i normalnoj ljudskoj mjeri. Nesretan čovjek grobar je vlastitog postojanja i onaj koji sahranjuje ono što bi trebalo živjeti i što bi trebalo čuvati da ne propadne. Jer kao što neki čovjek zna koliko su dragocjeni i prevažni trenutci sreće i radosti koje pronalazi u granicama svog života, tako i nesretnik ne zna da sreća u životu dolazi uvijek u granicama, nikad beskonačno i beskrajno i vječno. I zbog tog neznanja gazi po grobovima svojih sretnih i radosnih trenutaka optužujući sve druge da nitko od njih nije dostojan da ga usreći, voli, ljubi, zagrli, kaže mu lijepu i ohrabrujuću riječ. Nesretnik se prema svima obraća s prijezirom i odbacuje bilo kakvu ponudu da ga drugi makar i ograničeno učine sretnim. Iza sebe ostavlja groblje svojih sretnih i radosnih i životnih trenutaka i nastavlja ići kroz život u neznanju, nesposoban shvatiti da je ono što je iza sebe sahranio bila sreća i zadovoljstvo života i da se više vjerojatno neće ponoviti jer namjerno ubijeni, sahranjeni i definitivno mrtvi trenutci sreće ne mogu uskrsnuti.

Zato možda ljudi za nesretnika kažu da je proklet, jer dok drugi čuvaju, paze i zalijevaju mrvice sreće koje im daruje život i drže ih u životu što duže da ne umru, nesretnik s određenim zadovoljstvom i slašću ubija, zakopava i sahranjuje svoje životne prilike i trenutke za sreću. Nezadovoljan čovjek može biti sretan čovjek, ali nesretan čovjek nikada ne može i nikada neće biti zadovoljan čovjek jer nezadovoljan ali sretan čovjek ne ubija i ne sahranjuje smišljeno i namjerno svoje sretne trenutke, dok nesretnik to čini smišljeno, ciljano s određenim užitkom i strašću.

I samo proklet čovjek može mrziti priliku da doživi i iskusi sreću, odnosno samo nesretan čovjek mrzi iz dna duše biti sretan i još više mrzi kad su drugi sretni i zadovoljni svojim životom i jedna od najteže podnošljivih stvari koja vam se može dogoditi u životu jest nesretnik koji svojim prokletstvom može ne samo potamniti nego potpuno ugasiti i uništiti vašu sreću koju ste teškom mukom i strpljivo gradili unutar svakodnevnih i običnih životnih granica i trenutaka.

U Sarajevu 16. 11. 2019.

O. J.