LJUBAV I SLOBODA NA VRHU PLANINE
„Ona je bila ustuknula. Valjda se prepala tolike ljubavi. Rekla mi je da se osjeća kao da nestaje … da to više jednostavno nije ona. A ja sam otišao pomislivši, ako već ljubav ne može biti potpuna, neka onda to barem bol bude.”
O djeci…
Nekad smo bili djeca i mislili zanimljive i šašave stvari o svijetu i ljudima oko sebe…
Sin
Pješak. Zeleno. Hoda. Prelazi. Zvuk. Približava se. Snažniji. Jači. Glasniji. Tup udarac. Pad. Daleko. Na drugu stranu. Auto. Metalik. Crno. Zatamnjena stakla. Ne koči. Ne staje. Ubrzava. Odlazi. Poziv. Sine? Sviđa ti se poklon? Problem? Kakav problem? Gdje? Kada? Ne brini. Zovem ministra. Odmah. Šefa graničnog prijelaza. Samo vozi. Ne zaustavljaj se!
Zastupnik
Kamere. Reflektori. Voditeljica. Krupni plan. Lijepe crte lica. Najava emisije. Najava gosta. Zastupnik. Dvostruki. Pet i po’ hiljada mjesečno. Godišnje? Oko sedamdeset hiljada. Govori. Zastupnik. Odmjereno. Samouvjereno. Uvjerljivo. Kao da zaslužuje. Toliko para. Sve zaradio. Sam. Radom. Pošteno. Po zakonu. Voditeljica. Kamera. Krupni plan. Nije li previše? Njeno lice. Lijepo. Upitan pogled. Penzioneri. Tristo pedeset maraka. Zastupnik. Meškolji se. Vruće. Reflektori. Kamere. Govori. Govori. Zakoni. Procedure. Akti. Podakti. Zakonske norme.
Zemljište
Kupac? Pita. Prvi. Drugi. Izgovara. Ime. Prvi. Iznenađen. Nije naš?????? Njihov je! Zašto nije naš? Naši nemaju para. Njihov? Nije u redu. Ali. Ima. Pare. Znaš za pare? Nemaju nacionalnost. Religiju. Identitet. Prvi. Sliježe ramenima. Tačno. U pravu si. Završavaju. Drugi ustaje. Sprema papire. Izlazi. Dodiruje kovertu. Dvadeset hiljada. Još. Devetnest i po’. Telefon. Riješeno. Natječaj? Prekosutra. Žalbe? Kakve žalbe? Zrak? Vjetar? Zelenilo? Zagađenje? Zaboravi. Smatraj riješenim!
Konferencija
Reflektori. Blicevi. Novinari. Gužva. Galama. Zvonjava. Košnica. Bezbroj glasova. Nadvikivanje. Kratka šutnja. Najava. Ministar. Dolazi. Pet minuta. Kasnije. Ulazi. Ministar.
Peron
Gleda. Puno ljudi. Mladih ljudi. Peron neuredan. Prljav. Opušci. Ostatci hrane. Plastične boce. Zašto odlazi? Razmišlja. Beskrajan niz razloga. Posao. Plaća. Sigurnost. Standard. Poštovanje. Stručnost. Priznanje. Dostojanstvo. Prestaje razmišljati. Zadovoljna. Motiva beskrajno puno. Udahne.
RAZGOVOR O NASILJU (Razgovor o paklu – X. dio)
Ah, nasilje! Stariji đavao uzdrhta od zadovoljstva. – Bezumno nasilje, nasilje nad nemoćnima, nad djecom, genocidi, ratovi oduvijek je bilo naše glavno oružje bar kad su ljudi u pitanju. Usne starijeg đavla izviju se u zloban smiješak dok je govorio, a oči mu poprime luđački sjaj. Vidjelo se da uživa.
Koalicija
Trojica. Ulaze. Biraju stol u kutu. Lice jednog od njih poznato. S plakata. S drečavom pozadinom. I druga dvojica poznata. S plakata pored tramvajske stanice. Naručuju brzo. Ništa posebno. Žure. Prvi vadi papir i olovku. Ne nosi kravatu. Ležeran. Košulja. Džemper. Prvi nešto piše. Drugi gleda na mobitel. Lista prstom. Prvi govori. Izbori su gotovi. Dobili smo što smo htjeli. Šef je rekao da vam ponudim sljedeće. Šef stranke naravno. Okrene papir prema njima. Gleda. Treći odmahuje glavom. Ne može. Ministarstvo financija je naše. Prvi ga gleda. Kako vaše? Niste osvojili glasova koliko i mi. Nemate moralno pravo. Treći se osmjehuje. Sarkastično. Moral? Hahahahaha. Uzmi ili ostavi.
RAZGOVOR O JEZIKU (Razgovor o paklu – IX. dio)
Neka bude… tajnovite riječi čiju moć izgleda samo jedan jezik razumije i kontrolira i smije izgovoriti, jezik Tvorca. Svi drugi jezici kada pokušaju izgovoriti te riječi neka bude, ne postignu ništa jer ili se ništa ne dogodi ili nastane katastrofa i uništenje. Možda je tajna Tvorčeva jezika samo u tim riječima neka bude, možda je tu tajna svega i možda nakon svega ne treba biti više toliko znatiželjan i ostaviti te riječi na miru i pustiti ih da počivaju u svojoj tajnovitosti.
