(Pre)Osobno shvaćanje
Osobno shvaćanje bismo mogli identificirati kao jedan od najviše podcijenjenih psihosocijalnih problema. Radi se o onom neugodnom osjećaju potištenosti, posramljenosti i odbačenosti uslijed neke primljene kritike, a koja po sebi može biti posve dobronamjerna.
O svim našim epitetima – teško je biti ljudina!
Većina epiteta kojima se ljudi međusobno časte, a nerijetko ih i sami sebi pridodaju su posve partikularni, tj. nemaju veze s cjelinom čovještva
Spoznaj samoga sebe
Priča o davno započetom i nikad dovršenom civilizacijskom projektu…
Facebook i prijateljstvo
Bez obzira, u stvarnosti ili u virtualnom „online“ prostoru, uvijek vrijedi ono da se može biti zločest, ali i dobar.
Psihopatologija vlasti: Smiju li se idealisti baviti politikom?
Trebaju li se plemenite duše baviti politikom ili to ipak treba ostati u nadleštvu onih neplemenitih?
Prvo lice množine (II. Dio): zadnje utemeljenje stvari je uvijek bez temelja…
„Ako na putu do cilja staneš zastajkivati i kamenjem gađati svakog psa koji na tebe laje, nikad nećeš stići do cilja“ – Fjodor Dostojevski.
Prvo lice množine
Je li čovjek individualno ili kolektivno biće? Premda ovo pitanje ne izgleda toliko bremenito na prvi pogled, valja se prisjetiti da je ono bilo jedno od centralnih spornih točki krvavih ideoloških sukoba 20. st.
Suptilna receptura života: važno je ne pretjerati!
Prosječan čovjek za života objeduje 82.000 puta. Zato je itekako važno što se jede, ali i ono kako se kuha…
Potpuno odrasli, previše odrasli: Pokidani idealizmi u raspravi između sadašnjeg i budućeg trenutka
“Kuga je svima otela mogućnost ljubavi, pa i moć prijateljstva. Jer ljubav zahtijeva nešto i od budućnosti, a nama su preostali...
Budućnost, hedonizam, skromnost i ekstremofilija: Što preostaje?
Da li je došlo vrijeme da se učimo kolektivnoj skromnosti i jednostavnosti?
