Po čemu procjenjujemo dobrotu?
Dobrota se sastoji od dvije komponente: prva se zove empatija, a druga djelovanje.
HISTERIČNA SNAGA I SPAŠAVANJE BLIŽNJIH
Tragom poznatog urbanog mita o ženi koja je podigla kamion da bi spasila dijete, krećemo u potragu za naslućenim dubinama prikrivene ljudske snage i odanosti.
JEDNO ŽIVOTNO PROPUTOVANJE I DVA MOGUĆA USPUTNA ZASTRANJENJA
Život je put, a ne odredište, ali isto tako život nije ni nemilosrdna utrka…
MALE OPASNE IZJAVE O LJUBAVI, MIRU I PRIJATELJSTVU…
O čemu god govorili, a osobito o onim važnim stvarima, uvijek će pored onoga „tko” i „što”, također biti važno „kako”, „zašto”, „koliko” i „pod koju cijenu”…
VJERA, NADA, OPTIMIZAM I FENOMEN PESIMISTIČNIH VJERNIKA
Neki ljudi su teški pesimisti, ali su i pored toga još uvijek puni nade. Slično tako i obratno: Veliki optimisti nerijetko mogu biti ljudi bez nade, premda su stvarno optimisti. Kako je to moguće? Zašto srodni pojmovi nade i optimizma u svakodnevnici često rade jedan protiv drugog, premda na prvu izgleda da bi ovi međusobno trebali surađivati i pozitivno utjecati?
PSIHOLOGIJA „ZOMBI” FILMOVA
Umjetnost, osobito literatura i film redovito daju pouzdan uvid u ljudsko stanje i duh vremena. Ovdje se pitamo što nam o tome mogu reći uznemirujući, ali i vrlo popularni filmovi o zombijima?
EMANCIPACIJA U RALJAMA KARANTENE
Nekako se ispostavilo da društvo u kojem sve ima svoju cijenu i rok trajanja, na kraju i samo ima svoju cijenu i rok trajanja.
Kada naša nastojanja postanu veća od nas samih…
U životu sve ima svoju mjeru, te sve ono što je dobro ako preraste određenu granicu, pretvara se u svoju suprotnost. Tako i naše pretjerane želje, trud, ambicije često proizvedu neželjene, pa čak i katastrofalne posljedice.
JE LI ISKRENOST SAMO DRUGI NAZIV ZA DOBROTU?
Je li moguće biti dobar i pri tome ne biti posve iskren? Premda ćemo na ovako formulirano pitanje vjerojatno svi odgovoriti odrično, čini se da smo u životu ipak počesto skloni jednom ovakvom nepravilnom obrascu ponašanja.
Možemo li biti sve što želimo?
“Možeš biti sve što želiš” uobičajena je rečenica motivacijskih govornika kojom žele probuditi vjeru ljudi u sebe same. No želje imaju mimetičku narav, pa često neka želja zapravo i nije naša, nego je plod oponašanja drugih. To sve skupa može biti vrlo opasno, pa bismo stoga naše želje trebali uskladiti s našim realnim sposobnostima, prihvatiti vlastita ograničenja te pronaći individualni put ostvarenja.
