Facebook i prijateljstvo
Bez obzira, u stvarnosti ili u virtualnom „online“ prostoru, uvijek vrijedi ono da se može biti zločest, ali i dobar.
Kad govorimo o fenomenu društvenih mreža današnjice stručnjaci upozoravaju da tu zapravo treba govoriti o virtualnim društvenim mrežama današnjice. Jer fenomen društvenog umrežavanja je kudikamo stariji od Facebooka, Twittera i sl.; što će reći da se ljudi međusobno umrežavaju od pamtivijeka. Tako se može govoriti o plemenu kao svojevrsnoj društvenoj mreži, ali i sportskom klubu, školskom razredu itd.
Sve dosadašnje društvene mreže su podrazumijevale živu i izravnu interakciju među ljudima, no kako vidimo, u virtualnim društvenim mrežama – kako sama riječ kaže – i same interakcije postaju virtualne. A što bi uopće značilo ovo „virtualno“? Danas se kolokvijalno ova riječ uzima kao nešto „kompjuterski“, ali u stvari, ona izvorno označava nešto što posjeduje nutarnju snagu i životnost. Dakle, nešto što je ostvarivo, što se može realizirati, premda je još daleko od toga. Tako dolazimo i do koncepta „virtualnog prijateljstva“ koje – dakle – ima neke veze s pojmom prijateljstva, ali još uvijek to nije u punom smislu riječi.
Prijateljstvo i daljina
Veliki kršćanski svetac, teolog, filozof, pisac i još svašta nešto –Toma Akvinski reče kako na ovom svijetu ne postoji ništa što bi po sebi vrijedilo više od iskrenog prijateljstva. Možda bi bilo za očekivat da će jedna takva eterična osobnost prijateljstvo poimat na posve apstraktan način, no kod Tome to nije bio slučaj. Čak naprotiv, on je bio uvjeren kako ni ljubav ni prijateljstvo ne mogu egzistirati na daljinu, što će reći da su blizina i prisutnost realni preduvjeti kako ljubavi, tako i prijateljstva. Naravno, izuzeci uvijek postoje, ali također, kaže se da su izuzeci samo tu kako bi potvrdili pravila. Tomina perspektiva prijateljstva će biti neovisno potvrđena i od strane velikih psihologa XX. st. Istinskog ljudskog čina nema bez učešća cijelog čovjeka, a tako je onda i sa svim onim što postoji među ljudima.
Već ovo malo što smo do sada naveli daje nam razumjeti zašto su mnogi stručnjaci za međuljudske odnose vrlo skeptični kad su u pitanju virtualna „online“ prijateljstva. Kako rekosmo, to sve skupa ima neke veze s prijateljstvom, ali je objektivno još uvijek poprilično daleko od toga. Mnogi će stoga reći da virtualno druženje može biti dobar nastavak onog druženja koje već postoji u stvarnosti, ali da ne bi trebalo ići obratno: pokušavati konkretizirati virtualna poznanstva s totalnim neznancima s weba; premda i tu – kažu – postoje izuzeci…
U virtualnom prostoru čovjek treba biti već oprezan stoga što virtualni prostor predstavlja pogodno tlo za raznorazne poremećene tipove. Ovdje ne mislimo prvenstveno na potencijalne agresivne psihopate kojih svakako tu i tamo ima, nego na puno raširenije nerealne narcise; ljude odveć fokusirane na same sebe. Virtualni profil im omogućava da budu nešto što realno nisu. Od njih se ne treba nadati nekom velikom prijateljstvu, jer oni su tu radi sebe, a ne radi vas… Dakle, ovdje se svakako ne radi o tipovima koji naokolo hodaju s motornom testerom; naprotiv, ovi su opasni prvenstveno stoga jer vas žele upregnuti da zidate njihove vlastite snove, a ne svoje! Kad se „otmete kontroli“, kažnjavat će vas uskraćivanjem lajkova i komentara. Nešto više od toga vam i ne mogu uskratiti, jer više od toga vam ni ne mogu, a i ne žele dati.
Psihološka i druga ograničenja
Danas se na svijetu oko 2 milijarde ljudi koristi Facebookom, a svih tih 2 milijarde korisnika nalazi se međusobno najdalje u šestom stupnju separacije. Ovo bi značilo da je bilo koji korisnik Facebooka na svijetu naspram mene najdalje „prijateljevog prijatelja prijatelj, prijateljevog prijatelja prijatelj“. Dakle, Facebook je prostor u kojem cijeli svijet postaje zbilja jedno veliko, ali blisko globalno selo, međutim kako već rekosmo, u tom globalnom selu se počesto onaj „bliži komšiluk“ pokazuje beskrajno dalekim i otuđenim. Naravno, pri tome nije sve do narcisoidnosti i drugog diletantizma. Postoje i neka realna ograničenja. U tom smislu, već davno je rečeno da jedan korisnik na Facebooku može upratiti maksimalno 500 prijatelja. Više od toga, nit će on moći dobro pratiti njih, niti oni njega.
Treba računati i to da neki korisnici prvenstveno koriste Facebook radi Messengera, tako da pored toga niti što posebno objavljuju, niti što posebno od drugih prate…
Svakako, ponekad se tu upetlja i ljubavna problematika. Psiholozi kažu da muškarci rado lajkuju i komentiraju sadržaje koje objavljuje žena koja im se sviđa. S druge strane, žene su puno opreznije u stiskanju onog „sviđa mi se“ ispod objavljenog sadržaja dragog muškarca. Kaže se da one s tim sasvim jasno na posve nejasan način odašiljaju poruku: „Ti se meni ne sviđaš, ja tebe volim“!
Naravno, sve navedene pojave i ponašanja ovdje međusobno odvajamo na jedan teoretski način. U praksi je to često sve skupa izmiješano … svačeg pomalo, kako već što i kod koga…
Ako može ubiti, može i oživjeti…
Općenito, mišljenja sam da bi čovjek trebao koristiti svaku moguću priliku da učini nešto pozitivno i dobro. Bez obzira koliko vrijede ili ne vrijede ta virtualna poznanstva i tu važi ono da se može biti zločest, ali i dobar. Često čitamo u medijima kako se tamo negdje neki adolescent ubio jer su ga zlostavljači iz razreda na nekoj od društvenih mreža zasuli posve uvredljivim i degutantnim komentarima. Dakle, ukoliko može ubiti, vidimo da je virtualni prostor puno realniji nego što na prvu izgleda, ali onda, isto tako, on može biti i prostorom nekih pozitivnih i dobrih poticaja.
Na kraju krajeva, mi nikad u potpunosti ne znamo kako se netko iznutra osjeća. Najveći patnici obično nisu oni koji najviše kukaju, jer veliki patnici obično posjeduju i jedno veliko dostojanstvo i ponos. A takvima i jedna lijepa riječ puno znači … a kome ne znači, za kraj se pitamo? Zato, ne propustimo ih i sami svakodnevno izgovarati…
U Sarajevu, 11. 8. 2017.
M. B.
Izvor (foto): youtube.com