…Riječi…
…Kakve su riječi utkane u nas, takvi smo kao ljudi. Odrasli smo, živimo i umiremo kroz riječi. Poput mnoštva malih pečata riječi se utiskuju u nas duboko ispod naše kože. Riječi sjedinjene s nama kroz nas progovaraju. Ako su u nas utisnute riječi pesimizma, vrijeđanja, nepoštivanja, zlobe, bivamo ljudi koji su pesimisti, vrijeđaju, ne poštuju, bivamo zli prema sebi i drugima. Riječi dobrote, podrške, razumijevanja, nježnosti, radosti, veselja rađaju dobrog čovjeka. Bezbroj utisnutih riječi prošle su kroz nas. Nepregledan je broj ljudi koji su ovdje ili ondje neku svoju riječ utisnuli u našu dušu i time nas počeli oblikovati kao ljude. Roditelji, rodbina, braća, sestre, prijatelji, učitelji, profesori su nas svojim riječima modelirali i oblikovali. Danas kao zreli i odrasli razumijemo. Svaka riječ koja nam se usjekla u pamćenje trajno ostaje s nama. Tolike riječi: podrška, savjet, ohrabrenje, ljubav, poticaj, pohvala, zahvala. Tolike riječi: odbijanje, šutnja, prijezir, uvreda, omalovažavanje, psovka, vrijeđanje, ponižavanje. Beskrajan niz izgovorenih riječi od kojega se sastojimo. Ne uspijevamo sakriti ni jedno ni drugo. Ni ako smo dobri i radosni jer smo odrasli kroz te riječi. Ni ako smo ogorčeni, pesimisti i nepovjerljivi jer su nas, nažalost, i takve riječi oblikovale. Zar ne možemo od vremena do vremena slušajući nekoga dok govori osjetiti kakve su riječi utisnute u njega? Kakvi su skriveni pečati udareni iznutra u njegovu kožu? Koje su ga riječi oblikovale i zašto je takav kakvim ga doživljavamo? I kad nas netko pokušava prevariti i sakriti od nas riječi koje su u njemu trajno nastanjenje, uvijek neka riječ pronađe načina da prođe kroz postavljene zamke i progovori. Dobra ili zla riječ. Tu riječ je teško uhvatiti. Gotovo ju je nemoguće čuti. Treba znati pažljivo slušati kako bismo u pravom trenutku čuli riječ. Riječi u nas utisnute su rijetke. Nema ih puno. Teško ih je sve zapamtiti. Mnoge su zaboravljene jer ih nismo mogli podnijeti. Neke su uvijek prisutne u nama i u našim ustima jer u njima pronalazimo oslonac i snagu. Najgore su one koje želimo izbrisati, ali ne uspijevamo. One koje u nas utisnute bole i ranjavaju. Čovjek je satkan od riječi i već prema tome koje su riječi u njega utisnute biva lošim ili dobrim čovjekom. Zlokobne riječi rađaju zlog čovjeka. Dobre i pomirljive riječi rađaju dobrog čovjeka. U svom najdubljem biću čovjek je ono što su riječi kojima je oblikovan. Dobar, zao, loš, radostan, sretan, nesretan, ogorčen, pesimist, optimist. Sve to može biti jedan te isti čovjek. Riječi koje su nas oblikovale su mješavina naše dobrote i našeg zla. Ovo dvoje se riječima u nas utiskuje i ostaje s nama cijelog života. I onda kada riječi volimo jer su dobre i onda kada riječi ne možemo podnijeti jer su zle. Riječi ostaju s nama i u nama…
U Sarajevu 13. 12. 2020.
O. J.
Izvor (foto): 123rf.com; Copyright: lightwise