Kratka filozofija pornografije

U svojoj knjizi A Billion Wicked Thoughts dva znanstvenika iz područja neurologije Ogi Ogas i Sai Gaddam su napravili istraživanje interneta gdje su uključili preko stotinu milijuna muškaraca i žena koji su kroz internet pretraživanja, posjećivanja stranica s pornografskim materijalima, čitanje erotskih novela činili temeljni materijal njihovog istraživanja pornografije. Osim pregršt informacija o količini korisnika pornografije, Ogas i Gaddam u svom istraživanju donijeli su veliki broj komentara anonimnih internet korisnika različitih pornografskih stranica zašto koriste i zašto gledaju pornografiju.

Iz tih komentara moguće je izvući nekoliko zajedničkih kategorija koje nadilaze kulturne i nacionalne granice među različitim ljudima i čine, mogli bismo reći, univerzalnu baštinu pornografije bez obzira na pozadinu korisnika. Te zajedničke kategorije možemo opisati kao kratku filozofiju pornografije. Kao kad se ljudi međusobno slažu da čovjek ima neke osobine bez obzira na kulturu kojoj pripada kao što je recimo samosvjest, sposobnost smijeha, sposobnost učenja novih jezika pa se iz toga može filozofirati o čovjeku, tako i pornografija, prema istraživanju Ogasa i Gaddama, ima zajedničke transnacionalne i transkulturalne kategorije koje su zajedničke manje-više svim korisnicima.

1. Virtualnost – Virtualnost ne označava ono što kolokvijalno zovemo online sadržaj, ovdje virtualnost označava na prvom mjestu nepostojanja prevare stvarne ljudske osobe s kojom je stvarna ljudska osoba u vezi, odnosno, pravi se razlika između prevare u fizičkom svijetu i prevare u virtualnom svijetu s tim da se prijevara u virtualnom svijetu jednostavno briše kao iskustvo prevare čak i u psihološkom smislu što ostavlja osobu u uvjerenju i stavu da fizička prevara označava vidljivo i stvarno pucanje odnosa s drugom osobom, dok se virtualna prevara briše s liste mogućih uzroka prekida jer ona ne postoji. Na drugom mjestu, virtualnost označava nepostojanje nutarnjeg osjećaja krivnje da se čini nešto krivo ili zabranjeno prema istom modelu uklanjanja virtualne prevare jer nepostojeći svijet ne može ni stvoriti stvarnu krivnju osim iluzije o krivnji.
2. Dostupnost – Dostupnost označava negaciju negacije, odnosno, nepostojanja negativnog odgovora kada je riječ o seksualnom odnosu, dostupnost je uvijek i trajno prisutna ne kao mogućnost nego kao aktualnost koju se u svakom trenutku može uzeti i ostvariti bez obzira na nutarnja raspoloženja osobe i vanjske okolnosti. Dostupnost ima prednost u odnosu na sve druge stvarne potrebe osobe čak kad se radi i o osnovnim životnim potrebama osobe.

Drugim riječima rečeno, u pornografiji nema gladnih, žednih, nenaspavanih, nervoznih, ljutih, nezainteresiranih, hladnih… svi su dostupni u svakom trenutku i po potrebi ukoliko potreba postoji. Negativan odgovor ne postoji kada se iznosi zahtjev za seksualnim odnosom i na taj se način dostupnost pretvara u jednu od najvažnijih kategorija pornografije čija se moć očituje u pucanju stvarnih ljudskih odnosa u fizičkom svijetu kada se dostupnost apsolutizira kao temeljna kategorija odnosa između dvije osobe i kada se dostupnost koristi kao argument u raspravi. Ali, kada je riječ o dostupnosti, ona ima obrnut efekt u odnosu na virtualnost.

Virtualnost se zadržava u svijetu pornografije jer se u fizičkom svijetu briše osjećaj krivnje i osjećaj prevare druge osobe. Dostupnost se iz svijeta pornografije prenosi u stvarni fizički svijet kao stvarni zahtjev prema drugoj osobi koja se tome zahtjevu mora uvijek podložiti. Dok virtualnost krivnje i prevare izbjegavaju učiniti sebe stvarnima pa se uvijek govori kako nitko nije kriv i kako nitko nikoga ne vara kada je riječ o pornografiji, dotle se dostupnost pretvara u radikalno stvaran zahtjev do mjere da se zaboravlja i briše shvaćanje dostupnosti u pornografiji i ostaje samo fizička dostupnost koja se drugoj osobi predstavlja kao condicio sine qua non bilo kakvog međusobnog odnosa između osoba i gdje se osobu kritizira, odbacuje i ostavlja ukoliko nije stvarno i fizički dostupna bez pogovora.

Virtualnost i dostupnost su načini kako dolazi do distorzije ili izobličavanja stvarnosti shvaćanja seksualnosti bilo vlastite bilo druge osobe jer dolazi do izmjene razumijevanja nestvarnog i stvarnog svijeta kada je riječ o seksualnosti gdje se ta granica ponekad briše na način da netko ne smatra kako vara drugu osobu kroz pronografiju (virtualnost) dok u isto vrijeme boluje od iluzije dostupnosti jer stvarnu i fizičku osobu percipira kroz dostupnost onako kako je dostupnost  predstavljena u pornografiji. Drugačije rečeno, krivnja i prevara nikad (virtualnost), dostupnost sada, odmah i uvijek (dostupnost).

3. Simultanost – Simultanost se odnosi na sam online sadržaj i označava istovremeni online pristup različitim stranicama i različitim sadržajima koji se sastoje od različitih kategorija pornografskog sadržaja (Ogas i Gaddam navode nekoliko stotina kategorija i podkategorija pornografskog sadržaja) koje se mogu istovremeno (simultano) promatrati.

Simultanost je aspekt pornografije koji se odnosi na proširenje stvarnosti (augmented reality) stvarne fizičke osobe koja u fizičkom svijetu nema mogućnost biti istovremeno nekoliko osoba u jednoj. Ogas i Gaddam kroz bezbroj primjera i anonimnih komentara korisnika pornografije navode kako je dominantni element u simultanosti fantazija koja se ne mora nužno ostvariti, nego je dovoljno samo fantazirati, odnosno, gledati sadržaj bez želje da se gledani sadržaj ostvari sa fizičkom osobom jer fizička osoba ne može biti simultana, odnosno biti istovremena ili imati nekoliko seksualnih identiteta istovremeno.

Ako netko istovremeno prati sadržaj koji uključuje različite seksualne identitete ne u smislu spola nego u smislu uloga (policajac, medicinska sestra, tajnica, vozač kamiona, striper su samo neke od kategorija koje Ogas i Gaddam navode), riječ je o simultanom shvaćanju seksualnih uloga koje su neostvarive u stvarnosti jer je nemoguće za fizičku osobu da istovremeno igra sve uloge koje netko može simultano pratiti kroz pornografiju što uzrokuje da se simultanost sve više razumijeva od strane korisnika kao jedini način ostvarenja nutarnjih želja, dok se fizička osoba sve više promatra kao blijeda i bijedna kopija pornografskog sadržaja. Odnosno, fizička osoba se prezire jer nije sposobna za simultanost (igranje istovremeno različitih seksualnih uloga) nego je sposobna eventualno zbog fizičkih granica za jednu ulogu, ali se ta uloga odbacuje kao nemaštovita.

4. Neograničenost – Neograničenost ne označava dostupnost u smislu količine gigabajta pornografskog sadržaja, nego se odnosi na nutarnji osjećaj i shvaćanje kako bilo koja zamišljena fantazija može biti ostvarena jer ju se može pronaći u pornografiji bez obzira koliko se ona činila nedostupna, nepoznata i skrivena.

To možemo uobličiti u tvrdnju kako ne postoji fantazija za koju ne postoji dostupan pornografski sadržaj bez obzira o kakvoj je fantaziji riječ. Neograničenost je sposobnost pornografije da prozivede sadržaj za bilo koju ljudsku fantaziju što potvrđuju Ogas i Gaddam u svom istraživanju donoseći listu kategorija i podkategorija pornografskog sadržaja koje je teško zamisliti da uopće postoje.

Osjećaj neograničenosti povezan je s čovjekim umom na način da neograničenost ostavlja dojam slobode da se čini sve što je moguće pa tako i neograničenost kao sposobnost pornografije da ponudi sadržaj za svaku ljudsku fantaziju stvara privid slobode da se ostvari sve što se može u umu zamisliti. Neograničenost pred stvarnu fizičku osobu stavlja nemoguć i neizvediv zadatak da proizvede sadržaj za svaku fantaziju koju druga osoba ima o njoj što dovodi do shvaćanja fizičke osobe kao izrazito nemoćne i ograničene i u konačnici nepotrebne.

Kada je riječ o neograničenosti kao sposobnosti pornografije da proizvede sadržaj za svaku fantaziju, stvarna fizička osoba pred takvom neograničenošću je nemoćna i smetnja ostvarenju slobode jer svojim fizičkim granicama (izgled, težina, visina, boja kose, boja očiju, itd…) ograničava neograničenost, odnosno, stavlja granice slobodi druge osobe da kroz pornografski sadržaj ostvari svoju neograničenost, odnosno slobodu. Tako stvarna fizička osoba sa stvarnim fizičkim karakteristikama i stvarnim ljudskim željama u očima korisnika pornografije postaje neprijatelj i pornografije i korisnika jer je nesposobna za neograničenost i jer je nesposobna proizvesti sadržaj za svaku fantaziju korisnika pornografije.

5. Anonimnost – Anonimnost ovdje ne označava online anonimnost u smislu da nitko ne zna što netko gleda na internetu (istraživanje Ogasa i Gaddama donekle pobija mit o tome da su korisnici interneta anonimni u smislu da se ništa ne zna o korisniku), nego ona označava mogućnost da misli ostanu trajno skrivene.

U kontaktu sa stvarnom fizičkom osobom kada izgovorite nešto, riječ je često o vašim mislima koje želite izreći. Stvarna fizička osoba može zapamtiti vaše riječi i vaše misli nisu anonimne nego su podijeljenje s drugom osobom i ona ih po potrebi može citirati kad s vama komunicira. Kada je riječ o pornografiji, korisnik pornografije komunicira sam sa sobom jer pornografski sadržaj nema stvarnost fizičke osobe koja može slušati vaše riječi i zapamtiti ih i kasnije ih citirati, pornografski sadržaj omogućava korisniku isključivo monolog kao način komunikacije i taj monolog je ono što možemo ovdje nazvati anonimnost.

U stvarnom odnosu između dvije fizičke osobe kada je riječ o seksualnosti, izgovorene riječi (privlačnost, želja, strast, ljubav) ne ostaju anonimne, nego postaju stvarnost i ne može ih se povući iako sigurno ima i onih koji bi voljeli da nisu nikada drugoj osobi govorili takve stvari. Stvarni odnos između dvije fizičke osobe kada je riječ o seksualnosti, uvijek je dijalog i ne može biti anoniman. Međutim, odnos korisnika pornografije prema pornografskom sadržaju je anoniman jer je riječ o monologu korisnika s nepostojećim svijetom tako da nema straha da će netko čuti, zapamtiti i kasnije citirati njegove riječi kojih bi se mogao stidjeti. Moć anonimnosti sastoji se u shvaćanju da između korisnika pornografije i sadržaja pornografije ne može doći do neugodnosti jer ne postoji mogućnost srama zbog izgovorenih riječi koje predstavljaju skrivene misli.

Pornografski sadržaj je nijemi i mrtvi sugovornik u komunikaciji s korisnikom koji korisniku osigurava komfor i sigurnost da njegove misli ostaju uistinu anonimne i skrivene. To jest, anonimnost kao monolog korisnika pornografije sa samim sobom osigurava mu maksimalnu zaštitu od neugode jer nema mogućnosti srama zbog pomišljenog i izgovorenog osim virtualne mogućnosti koja ionako ne postoji.

U Sarajevu, 2. 2. 2019.

O. J.

Izvor:

Ogi OGAS – Sai GADDAM, A Billion Wicked Thougths. What the World’s Largest Experiment Reveals about Human Desire, Dutton – Penguine Group, New York, 2011.