ZNATI I VOLJETI: RUKE

Često se nađemo razočaranima i uvrijeđenima kad opazimo da nas ljudi ne slušaju ili ono, slušaju ali kao da ne slušaju; što bi se reklo: „Na jedno ušlo, na drugo izašlo”, ili nešto kao: oni podcijeniše i odbaciše naše riječi, a mi im sve tako fino i logično objasnili.

Prije nego što definitivno zaključimo da je neko nedokazan ili jednostavno bezobrazan, ovdje bi se trebalo pozabaviti našim komunikacijskim sposobnostima općenito. Neka psihološka istraživanja pokazuju da verbalna komunikacija zauzima tek 7% unutar jednog šireg komunikacijskog prostora i konteksta. Od ostalih 93%, 38% otpada na sam ton govora, te čak 55% na neverbalnu komunikaciju, tj. gestikulaciju, što licem, što rukama (ovdje se referiramo na istraživanje UCLA profesora Alberta Mehrabiana).

Dakle, u osnovi problema imamo vrlo čudnu situaciju današnjice, jer sve ono što uobičajeno učimo i znamo povezano je tek sa onih 7% verbalne komunikacije, dok onih ostalih velikih 93% spada na danas uglavnom podcijenjeno i zaboravljeno umijeće retorike. Ima tu dosta toga: od same dikcije, ritma govora, naglašavanja, dramatike tona, držanja tijela, usmjeravanja pogleda … no ovdje ćemo se prvenstveno posvetiti gestikulaciji rukama.

Za Talijane se kaže da su narod koji više priča rukama nego ustima, međutim, jedno obilato i spontano korištenje ruku tijekom govora i ne znači da će to po sebi nužno pomoći našoj komunikaciji. Jer slično kao što mala beba koja još ne zna govoriti priča i guguče nešto posve nerazgovijetno, tako i mi odrasli, dok ne naučimo ispravno i smisleno gestikulirati rukama, gestikulirat ćemo uglavnom posve nerazgovijetno i besmisleno. I onda se na kraju čudimo što nas ne slušaju ili ne shvaćaju ozbiljno, a doslovno 93% posto onoga što izreknemo je nerazumljivo brbljanje i gugutanje, naravno – u neverbalnom smislu.

Kako pravilno „govoriti” rukama i na taj način dati težinu našim izgovorenim riječima je svakako vrlo složeno umijeće koje se mora vježbati i razvijati godinama, ali za početak prilažemo video s nekoliko vrlo korisnih i lako primjenjivih manualnih gestikulacija:

http://https://www.youtube.com/watch?time_continue=36&v=zn2iRG7bI2I

Ovdje također želimo ponešto općenito reći o antropološkom i kulturološkom značenju ruku. Moderni način života je na neki način potisnuo ruke u drugi plan, a već do sada vidimo da naše ruke imaju još itekako puno toga za reći.

Veliko značenje ruku, kao i njihova tijesna povezanost s čovjekovom nutrinom je osobito dobro izražena u semitskim jezicima, a ovdje konkretno govorimo o hebrejskom. Hebrejski „znati” (yada) u svojem korijenu sadrži yad – „ruka” te aen – što znači „oko”. Međutim, ovo „znati”-yada istovremeno na hebrejskom znači i “voljeti”, pa bi se moglo zaključiti da su „znati” i „voljeti” jedna te ista stvar – utjelovljena, na neki način, upravo u našim rukama. Prije su ljudi puno više radili rukama, pa je i ono „umijeće” bilo povezano više s njima nego s glavom, jer recimo uzaludno je bilo teoretizirati o nekom umijeću ako to na kraju nisi znao obaviti svojim rukama. Zato je u vremenu prije pojave mašina i instant hrane vrijedilo ono kako neki muškarci i žene imaju „zlatne ruke”, a otuda valjda i ona „ljubav”, jer žene su prije mnogo bolje znale da put do muškog srca vodi uglavnom preko njegovog želuca. Danas se „mala” nacifra i uporno igra neku svoju igricu, i sva se čudom čudi što „mali” nikako „ne trza”. A to je po sebi upravo rezultat moderne kulture i njezinih vrijednosti gdje je kao jedino važno biti lijep, mlad i svoj, tj. na svoju ruku.

No, i puno više od dobre trpeze, nevine nježnosti, baš poput onog držanja za ruku dokazano potiču jednu dublju i trajniju emotivnu vezu među ljudima od onih, tako da kažemo, putenih i strastvenih nježnosti.

Osim toga, ruke su se od davnina povezivale i s prijenosom blagoslova kao i životne energije. U tom smislu, u brojnim drevnim kulturama pronalazimo obrasce polaganja ruku na nekoga, da li u svrhu prijenosa roditeljskog i religioznog blagoslova, da li u svrhu liječenja oboljelih.

Didier Colin u svojem „Rječniku simbola, mitova i legendi” progovara i o povezanosti upotrebe ruku s čovjekovim zadovoljstvom nad učinjenim poslom. Čini se da poslovi obavljeni rukama na kraju bude puno dublje zadovoljstvo u ljudima nego li poslovi koji se obavljaju prvenstveno inelektualnim i verbalnim putem. Stoga ne čudi da danas postoje različiti psiho-terapeutski programi bazirani na jednostavnom ručnom radu, kao i na umjetničkom stvaralaštvu rukama.

Komunikacijski potencijal ruku se svakako opsežno ogleda i u pisanju, jer na taj način se dokazano uspijevamo dublje i detaljnije izraziti nego samim govorom. Uglavnom, koliko god čudno zvučalo, čini se da put do čovjekovog mozga i srca vodi ponajprije preko njegovih ruku. I da, baš kao što umiješan čovjek ima „zlatne ruke”, kod poštenjačine su ruke „čiste”.

U Sarajevu 19. VI. 2019.

M. B.

Izvori:

-Didier COLIN, Rječnik simbola, mitova i legendi, Zagreb, Naklada Ljevak, 2004.

-Romilla READY – Kate BURTON, Neuro-linguistic Programming for Dummies, John Wiley and Sons, Ltd, Chichester, West Sussex, England, 2010.

–20 Hand Gestures You Should Be Using, Science of People, Izvor: https://www.scienceofpeople.com/hand-gestures/ (Stanje: 19.VI.2019.).

Izvor (foto): 123rf.com; Copyright: yarruta