HYPE – RELATIVNO NOVI IZRAZ, STARA PROBLEMATIKA
Ljude će uvijek više privlačiti ono što bi moglo biti istina nego ono što jest istina…
PRAVI KRIVAC BESMISLA
Ne, ne bojim se smrti. Bojim se uzaludno potrošena života.
O našima i njihovima
Na našoj strani smo mi. Naši. Na njihovoj strani su njihovi. Oni. Svatko na svojoj strani se kune u svoju ljudskost, čovječnost, plemenitost i dobrotu. I naši i njihovi se kunu u sebe i pozivaju nadnaravno i apsolutno kao svjedoke svoje istine i svoje pravednosti. U ponoru između naših i njihovih puno je kostiju, pepela i neoznačenih grobova. Mrtvi i bez mogućnosti da nešto kažu. I naši i njihovi počivaju zajedno.
POSLUŠNOST: VRLINA ILI PREDUVJET ZA TRAGEDIJU, PA ČAK I ZLOČIN?
Poslušnosti nas se uči već u ranom djetinjstvu, ali i dalje kroz život. Međutim, s druge strane, susrećemo se s poražavajućom činjenicom da je u povijesti čovječanstva izgledno više zločina počinjeno u ime poslušnosti nego što je ikad počinjeno u ime pobune (C. P. Snow).
O neodgovorenom
Neodgovoreno i neobjašnjeno oduvijek je bilo plodno tlo na kojem se brzo posije i još brze izraste bezbrojno zrnje sitnih laganja, prešućivanja, iskrivljavanja, ogovaranja, tračeva, preuveličavanja.
O samopoštovanju
Samopoštovanje je proces moralne izgradnje samog sebe. Čovjek ne mora na izvana ostavljati dojam o svom samopoštovanju jer se cijeli proces najčešće odvija u njemu. U njemu se dugoročno i istovremeno izgrađuju osjećaji stida i dostojanstva koji su temeljne poluge izgradnje samopoštovanja.
Umalo savršena
Zašto sve mora biti tako teško? Kao da se samo vrti ukrug. A možda naposljetku život i jest to – jedna velika želja koja neprestano mijenja objekt žudnje i rađa misli koje se većinom ne ostvare.
O prijeziru
Prijezir je forma znanja ponajprije samog sebe, a ne drugih. Ali to znanje može biti pogubno za čovjeka. Jer u sebi ne pronalazi ništa ljudsko i čovječno. I ako pronađe, to mrzi i odbacuje. Ako u sebi pronalazi nešto zlo i pokvareno, u tome uživa i time se hrani.
O maskama
Mi smo skladišta maski i lica. Neke maske i lica su zaboravljena. Bačena negdje u kutke naših nutrina. Neke maske i lica više ne želimo vidjeti. Stvaraju nam krivnju. Neke maske i lica obožavamo. Najradije bi ih nosili uvijek. Ponekad se u toj zbrci odnosa izgubimo. Više ne znamo koje lice odgovora kojoj maski. Ponekad nosimo pravo lice i pogrešnu masku.
PRAZNINA I USAMLJENOST
“U životu obično prvo proživimo osjećaj punine, zatim nastupa osjećaj praznine, i obično traje sve dotle dok konačno ne počnemo opažati da i u toj posvemašnjoj praznini ima nečeg dobrog i pozitivnog.”